"STRAH GOSPODNJI" U BIBLIJI

Piše: Dejan Pil, dipl.teolog

            Netko je rekao da je Biblija «blago s Neba» koje nam je dano u «zemaljskim posudama». To znači da nam je Bog kroz Bibliju otkrio divne i savršene nebeske stvarnosti, ali se pri tom otkrivenju morao koristiti našim nesavršenim ljudskim jezikom (jer Ga inače ne bismo mogli razumjeti). Zbog toga nas ne treba iznenaditi, ako ponekad u Bibliji nađemo da se jedna te ista riječ koristi, kako bi se opisalo više različitih stvari. Jedan primjer za to je riječ «strah».

            Kritičari Biblije kažu da je Biblija sama sebi kontradiktorna i proturječna, jer ova riječ „strah“ u Bibliji ima dva sasvim suprotna značenja! Prvo značenje je negativno: na nekoliko mjesta nam Bog daje do znanja da Ga se ne trebamo bojati (npr. Rimljanima 8:15 – „Niste primili duha ropstva, da ponovno budete u strahu, nego ste primili duha posinjenja, kojim vičemo Abba – Oče!“). Međutim, ta ista riječ se koristi u Bibliji i kao nešto pozitivno: često nas Biblija poziva da se trebamo ispuniti „strahom Božjim“, da se trebamo „bojati“ Boga (Matej 10:28 – „Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, a duše ne mogu ubiti. Bojte se radije Onoga, koji može i dušu i tijelo uništiti u paklu.“)! Kako objasniti ovu prividnu proturječnost? Je li strah dobar, ili loš? Treba li se Boga bojati, ili ne?

            U 2. Mojsijevoj 20:20, nalazi se možda najbolji primjer, koji nam jasno pokazuje da se riječ »strah« odnosno »bojati se«, u Bibliji upotrebljava u dva smisla. Piše: »'Ne  bojte se', reče Mojsije narodu. 'Bog je došao da vas samo iskuša;  da strah pred njim ostane s vama te da ne griješite.'«

            Znači, kad su se Izraelci uplašili da će poginuti od Božje prisutnosti na Sinaju, Bog ih ohrabruje da se ne boje (u negativnom smislu), nego da Ga se boje (u pozitivnom smislu)! Bog je ovdje Izraelcima ustvari rekao (parafraziram): „Ja ne želim da vi imate «ljudski» strah, da samo drhtite preda mnom i jedva čekate da odem. Ja želim da se vi napunite strahom «Gospodnjim»!“

            Nemojmo zaboraviti gdje je strah nastao – u Edenskom vrtu. Strah je nastao u trenutku kad su ljudi narušili odnos s Bogom. Prije toga se oni Boga nisu bojali! Međutim, nakon pada u grijeh, svi ljudi su postali kukavice. Svi mi se bojimo Boga, svi mi bježimo od Boga (Psalam 14:1-5) i naš «ljudski strah» onemogućuje Bogu da nas ispuni svojim strahom («strahom Božjim»). O tome Biblija govori. Mudri Salomon nam daje do znanja da je naš ljudski strah nešto jako loše (Izreke 29:25). Bog ne želi da ga se bojimo na taj način (Rimljanima 8:15). Međutim, Pavao kaže da je tijekom propovijedanja evanđelja bio „prožet strahom Gospodnjim“ (2. Korinćanima 5:11). Taj «Božji strah» Pavao poistovjećuje s ljubavlju za ljude. Taj «strah Božji» je od Pavla učinio hrabrog propovjednika, koji je bio spreman riskirati vlastiti život za propovijedanje Evanđelja!

            Dakle, Bog je u svojoj Riječi odlučio u nekim kontekstima iskoristiti ljudsku riječ «strah», kako bi nam objasnio stvarnosti koje nisu od ovoga svijeta. «Strah Gospodnji» je «početak mudrosti», kaže Salomon. To je čudesna Božja sila koju On daje svakome tko se otvori za Njegovo djelovanje u svome životu.