Što je religija

"Rimski filozof Ciceron pojam "religio" izvodi iz latinskog glagola "relegare", i drži da ta riječ označava službu čašćenja bogova. Kršćanski teolog Augustin nasuprot tome, ističe da taj pojam potječe od latinskog glagola "religare" i da izražava povezanost s Bogom. Augustin također prihvaća i mogućnost da bi se riječ "religija" mogla izvesti iz latinskog glagola "reeligare", tako da tada označava čin kojim se čovjek ponovno odlučuje za Boga, nakon što ga je bio napustio."[1]

Dakle, pojam "religija" potječe iz latinskog jezika. Njega ne nalazimo u Bibliji (niti u knjigama Starog zavjeta, niti u knjigama Novog zavjeta). Biblijski izraz kojim se označava zajednica između Boga i čovjeka je "Savez" ili "Zavjet". Bog preko Biblije ne poziva ljude u "religiju", nego ih poziva u "Savez" sa Bogom. U Novom zavjetu Isus je pozivao ljude u "kraljevstvo nebesko" (što označava "Božju vladavinu", odnos u kojem nad čovjekovim životom ne vlada više grijeh, sebičnost i nepravednost – već Bog).

Za većinu kršćana kršćanstvo je – religija. Odnosno, čovjekova povezanost sa Bogom (kako je to objasnio Augustin). Ali pojam "religija" nam ne otkriva da postoje dva različita načina na koje ljudi žele biti povezani s Bogom. Slično kao što su Adamovi sinovi Abel i Kajin na dva različita načina htjeli izvršiti Božju odredbu o prinošenju žrtve: Abel je prinio točno onakvu žrtvu kakvu je Bog odredio, dok je Kajin prinio Bogu žrtvu koju je sam htio, a ne onakvu kakvu je Bog zahtijevao. Zato Bog nije prihvatio Kajinovu žrtvu, dok Abelovu jest.

"Jahve milostivo pogleda na Abela i njegovu žrtvu, a na Kajina i žrtvu njegovu ni pogleda ne svrati. " Postanak 4,4.5.

Dakle, već na početku Biblije upoznati smo sa činjenicom da Bog prihvaća samo onu pobožnost koju čovjek vrši u potpunoj poslušnosti Božjoj volji. Dok drugu vrstu pobožnosti, koja je plod samovolje i ne pridržava se onoga što je Bogu po volji – Bog ne prihvaća.

To znači da pojam "religija" ne pojašnjava je li čovjek poslušan Bogu na ispravan ili na pogrešan način. Nego samo označava čovjekovu potrebu i aktivnost da bude povezan sa Bogom. Biblija nam pokazuje da je u prošlosti uvijek bilo ljudi koji su pristupali Bogu na oba ova načina: poslušno i neposlušno. Zato ćemo napraviti jasnu razliku između "biblijske religije" (koja označava potpunu poslušnost Bogu i njegovoj volji) i "ljudske (društvene) religije" (koja označava pobožnost u kojoj čovjek unatoč svojim pobožnim naporima, djelima i uvjerenjima živi neposlušno Bogu).

"Biblijska religija" u Bibliji se naziva "Savez" ili "Zavjet". Radi se o "Savezu između Boga i čovjeka". Nakon "pada u grijeh" čovjek (čovječanstvo) je izgubio zajednicu sa Bogom. Čovjek se promijenio – pa je postao Božji neprijatelj: samovoljno i sebično biće. Budući da je "plaća grijeha smrt" (Rimljanima 6,23) – Bog je iz svoje ljubavi prema pobunjenom čovjeku pripremio "Plan spasenja". A u Božjem "Planu spasenja" ključna stvar je omogućiti grešnom čovjeku da ponovno obnovi svoju zajednicu sa Bogom, odnosno da uđe u Savez s Bogom.

Upravo zato onaj ispravan odnos između Boga i čovjeka Biblija naziva "Savez". A ne "religija". Jer danas pojam religija obuhvaća sva čovjekova "vjerovanja" u nadnaravno biće ili bića kojima čovjek želi iskazivati svoju pobožnost.

"U svakodnevnom govoru zapadne kulture riječ "religija" općenito označava čašćenje transcendentnih sila, označuje nauk o božanskom i sva ispovijedanja vjere kao i sa time povezane grupe i organizacije."[2]

Pojmove "religioznost" i "religija" do sada smo promatrali isključivo u pozitivnom kontekstu. I to zato što nismo bili upozoreni na to da Bog ne prihvaća bilo kakvu pobožnost, nego samo onu koja je Njemu po volji. Kršćanstvo se danas smatra najvećom svjetskom religijom, sa oko dvije milijarde sljedbenika. Ali Bog nije zamislio kršćanstvo kao "društvenu religiju", nego kao Savez! A to uopće nije isto.

Neobraćeni kršćani su od jednog dijela kršćanstva napravili "društvenu (ljudsku) religiju" – sistem gdje djela zamjenjuju vjeru, sistem obreda i ceremonija kojima su ljudi (a ne Bog) dali pobožni značaj. Tako je nastalo tradicionalno kršćanstvo.

"Od ljudi stvorene religije" možemo zvati "društvene religije" jer nastaju u društvu i društvo u kojem djeluju snažno utječe na njih.

S druge strane, pojam "Savez s Bogom" označava našu zajednicu s Bogom, našu odluku da se s povjerenjem (vjerom) predamo Bogu – čiju ćemo volju izvršavati, čiju ćemo riječ slušati i živjeti u potpunoj poslušnosti. Zahvaljujući Kristovim zaslugama omogućeno nam je novorođenje i posinjenje – postajemo sinovi i kćeri Božje. Bog nam je osigurao sve što je potrebno za obnovi zajednice s Njim – za život u "Novom savezu" (u Novom zavjetu).

[1] Hubert Knoblauch: „Sociologija religije“ stranica 5 i 6

[2] Hubert Knoblauch: „Sociologija religije“ stranica 6