NASTANAK ŽIVOTA

Priprema; Živko Jelić (kac@globalnet.hr)

Potrebno je napraviti razliku. Teorija o nastanku života je jedna teorija, evolucija je druga teorija. Teorija evolucije ne bavi se nastankom života, ona samo pokušava objasniti razvoj života i njegovu raznovrsnost. U oba slučaja, naglasak treba staviti na riječi „teorija“.

Istina je da se kao potpora ovim teorijama pokušavaju pridodati neke znanstvene činjenice koje ih naizgled potkrjepljuju, no te činjenice zapravo ne podupiru spomenute teorije jer su one tek vrlo mali postotak u samim teorijama. To je otprilike kao, kada bi za dokaz da čovjek može letjeti koristili činjenicu da skočivši, provedemo djelić sekunde u zraku. Većinu ovih teorija čine pretpostavke. Dakle, kada slijedeći put budete slušali znanstvenike kako govore o nastanku života, evoluciji, milijunima i milijardama godina pažljivo vodite računa o riječima „dokazali smo“ i „pretpostavlja se“, „vjerujemo“. Iznenadit ćete se kada shvatite da oni riječ „vjera“ koriste češće nego kršćanski vjernici.

Sam pojam „život“, ne samo da je pod bilo kojim kontroliranim uvjetima, uz pomoć najsuvremenijih današnjih tehnologija nemoguće napraviti, već je život nemoguće potpuno definirati. No, usprkos tome, „zna se“ kako je on nastao. Slučajno!

Prije nego li nastavimo, trebamo napraviti razliku između riječi „kompleksan“ i „kompliciran“. Sat je, recimo, kompleksan jer on ima mnoštvo dijelova koji su ovisni jedni o drugima. S druge strane hrpa stajnjaka je puno kompliciranija i ima puno više „dijelova“ od sata, ali nije kompleksna.

Pobornici izvještaja o stvaranju vole koristiti matematiku i zakon vjerojatnosti kako bi dokazali nevjerojatnost da se nešto kao što je nastanak života slučajno podudari. Treba biti pošten i reći da kada bi, prije nego li napunimo jedna kolica stajnjakom, počeli računati kolika je vjerojatnost da se baš svi ti sastojci nađu u tim kolicima s obzirom na broj sastojaka i način koji je potreban da se sve to tu nađe, brojke bi bile nevjerojatne i mi bismo zaključili da je to statistički nemoguće. No, činjenica je da se u kolicima nalazi to što se nalazi, bez obzira na matematiku. I tako i treba gledati kada se radi o kompliciranim stvarima.

Prije nego nastavimo, treba spomenuti da drugi zakon termodinamike kaže, između ostalog, da se svi spontani procesi odigravaju u smjeru propadanja. To je fizika. Znanost. Činjenica.

Prema tome iako po zakonu vjerojatnosti mogu nastajati vrlo komplicirane stvari, po zakonu termodinamike ne mogu nastajati kompleksne tvorevine. Govorimo o prirodnim zakonima. Ovo nisu teorije.

Kada bismo samo proučili građu jednog najjednostavnijeg organizma, recimo bakterije, vidjeli bismo koliko je to kompleksan organizam. Živi organizam je najkompleksnija tvorevina što postoji.

Kompleksne tvorevine zbog spomenutog zakona, ne možemo podvrgavati matematici i zakonima vjerojatnosti jer ih one svojom složenošću nadilaze. Jedini mogući zaključak jest da iza toga stoji Um koje sve to postavio u međusobnu ovisnost.  

Kako drugačije objasniti te fino podešene mehanizme u samom živom organizmu? Vid, sluh, krv, stanice, gene, razmnožavanje… Zatim u samoj prirodi? No, tu nije kraj. Nije dovoljno samo napraviti kompleksan organizam. Njemu su potrebni uvjeti da bi opstajao. Atmosfera, klima, kemijski sastav zraka, optimalna udaljenost Zemlje od Sunca, zaštita od Sunčevog vjetra magnetskim silnicama Zemlje… Začuđujuće je da čovjek pored svega ovoga može reći da se sve to poklopilo – slučajno.

Istina je zapravo puno jednostavnija – Bog je stvorio život. To vam zvuči nevjerojatno? Ne možete prihvatiti? Uskoro ćete vidjeti kakve su tek bajke ljudi prihvatili.

U slijedećem broju – bajka nad bajkama…