DINOSAURI, ZMAJEVI – I BIBLIJA

(Priprema: Živko Jelić, kac@globalnet.hr)

            Danas često slušamo da su dinosauri izumrli prije otprilike 65 milijuna godina. Isti izvori nas uvjeravaju da se čovjek kao vrsta pojavio prije otprilike milijun godina. Čini se da ljudi i dinosauri nisu živjeli u isto vrijeme? Ili možda jesu?

Znanstveni dokazi kažu da su ljudi i dinosauri ipak živjeli u isto vrijeme i to ne tako davno. Pođimo redom:

Svi smo čuli za legende o zmajevima. Svaka civilizacija na svim kontinentima ih ima. Čak i srednji vijek obiluje takvim legendama. Otkud ljudima takva ideja? Otkud sličnosti u legendama ako se radi o izmišljotinama? Nama danas, sve je to predstavljeno kao plod nečije mašte, prazne priče bez osnove. No, razmislimo malo. Kojim životinjama najviše sliče ti „izmišljeni“ zmajevi? Dinosaurima!

Arheološka nalazišta na lokalitetima čiji su stanovnici živjeli prije 2-3 tisuće godina, u Meksiku i Peruu, obiluju figuricama i crtežima dinosaura, gdje su oni često prikazani na istim slikama gdje i ljudi. Postoji crtež na kojemu je prikazan čovjek kako jaše triceratopsa – trorogog dinosaura. Nadalje, postoji dinosaur Iguanodon, kojemu je tek najsuvremenijom tehnologijom dokazano da je rep nosio u zraku – da ga nije vukao po tlu. Prve rekonstrukcije znanstvenika s početka prošlog stoljeća, na osnovu fosila, slikaju ga sa položenim repom. No, pronađeni crteži i figurice predstavljaju ga upravo sa repom koji je u zraku. Kako su to tadašnji ljudi mogli znati? Odgovor je jednostavan. Tvorci figurica i crteža, kao i tvorci priča o zmajevima imali su priliku dinosaure - vidjeti!

U SAD-u, država Teksas, kao i na mnogim drugim lokalitetima, pronađeni su fosilizirani otisci stopa dinosaura. Sve to ne bi bilo čudno da uz te stope u istom sloju stijena nisu pronađeni i otisci ljudskih stopala. Dokazi potvrđuju – ljudi i dinosauri živjeli su zajedno.

Kamo su onda dinosauri nestali? I kakve to veze ima sa Biblijom?

Evolucionisti pretpostavljaju da je udar asteroida u Zemlju učinio kraj svim dinosaurima. Biblija kaže da je došlo do sveopćeg potopa i da su neke životinje preživjele zahvaljujući Noinoj Arci. Arheološki dokazi, dakle, potvrđuju upravo biblijski izvještaj jer nam ukazuju da postoje očevici postojanja dinosaura, koji su to ovjekovječili crtežima i figuricama, te pričama o zmajevima. Osim toga Biblija spominje Levijatana i Behemota, ogromne životinje koje danas ne postoje niti se mogu usporediti sa ijednom od današnjih životinja.

Očito je da su zbog novonastalih uvjeta na Zemlji nakon potopa, preživjeli dinosauri postupno izumrli, kao i mnoge druge vrste životinja. No, kako su tolike životinje mogle opstajati?

Biblija spominje posebne klimatske uvjete koji su vladali prije potopa jer je, po izvještaju Biblije, Zemlju obavijao vodeni omotač. Današnji Antarktik, Grenland i sve pustinje, nekada su bujale životom što i arheološki nalazi potvrđuju. Taj vodeni omotač je razbijao sunčevu svjetlost koja je jednako dopirala do svih krajeva zemljine površine i činila da klima, zbog efekta staklenika, na cijeloj planeti bude ujednačena. Takvi uvjeti omogućavali su život stvorenja čije fosile danas nalazimo, od ogromnih dinosaura, do ogromnih krokodila (12 m dužine), ogromnih dabrova (2,5 m), pingvina visokih poput čovjeka, ptica visokih 3 m, školjki teških 350 kg, nosoroga visokih 5,5 m… Govorimo o fosilima, ne o plodu nečije mašte.

No, što je sa mamutima? Nisu li oni dokaz u prilog navodnog ledenog doba? Gusta dlaka, debeli sloj sala… Čemu to, ako je klima doista bila umjerena? U slijedećem broju…