piše: Živko Jelić
Kada je brak u pitanju, svjedoci smo poražavajuće statistike. Gotovo svaki drugi brak se raspadne. Teško je shvatiti kako je moguće da tolika ljubav i poštovanje koji su doveli do braka, jednostavno nestanu, da obećanja koja su mladenci dali jedno drugom jednostavno padnu u zaborav te da svatko odluči poći svojim putem sam ili uz nekoga tko već ima slično iskustvo.
Čini se kako je period koji prethodi braku zapravo period najvećih prijevara, a samim tim i jedan od glavnih razloga kasnijeg raspada braka. Oba spola vrlo dobro znaju što su vrline, a što mane. I dok se mane u svakodnevnom životu nekim čudom toleriraju, one se pažljivo skrivaju u trenutcima stjecanja naklonosti suprotnog spola.
I tako mladić koji je bahat, neuredan, aljkav, u trenutcima kada pokušava steći naklonost djevojke, preobražava se u ljubaznog, skromnog, urednog, pažljivog, nasmijanog, srdačnog mladića. Nije puno drugačija stvar ni sa djevojkama. Rezultat? Zaljubljen par koji misli da su mu ostvarena sva očekivanja.
Razlog zbog kojega se ljudi prestaju poštovati, a potom i voljeti jest taj što je nemoguće glumiti bez greške na duže vrijeme. Kratko nakon stupanja u brak, na vidjelo izlaze one prave osobine. To je možda ispočetka i zanimljivo, no, ako smo upoznali osobu koja nas je bila spremna slušati, koja je primjećivala ono što radimo, koja je bila pažljiva, nježna, suosjećajna, marljiva, uredna, i sada je svega toga nestalo, s pravom se možemo osjećati prevarenima.
No, to nije razlog za razvod. Sve ove osobine su poželjne ali ono zašto je dvoje ljudi odlučilo zavjetovati se za zajednički suživot nalazi se duboko u pozadini svega ovoga. Hoćemo li to definirati kao „srodnost duša“ ili neku „kemiju“ manje je važno, no, ako je to dovelo do braka, sve se ostale osobine mogu izgraditi.
Biblija i zajednica s Bogom su ovdje od presudnog značaja zbog toga što su u Bibliji otkrivena načela, dok nam Bog nudi silu za ostvarenje tih načela. Načela koja nudi Biblija bitno se razlikuju od načela koja nam se danas nameću kao prihvatljiva. Vjernost i preljub različito definira Biblija, a različito društvo u kojem živimo. Ne treba ni spominjati da život usklađen sa biblijskim definicijama ovih pojmova jamči sreću i sklad u braku, dok brak vođen društveno prihvatljivim oblicima ponašanja, unižava i čovjeka i instituciju braka te tvori spomenutu statistiku.
Mnoge su knjige napisane o razlici između spolova. No, te razlike su tu upravo kao blagoslov, a ne kao nešto što bi trebalo postati uzrokom svađa i neslaganja. Nažalost, vremenom su se pojavile mnoge predrasude koje uništavaju ovo jedinstvo i svaku mogućnost zajedničkog napredovanja. Čini se kako su predrasudama opterećeniji muškarci. Predrasuda da je muškarac glava obitelji, da ljubav vremenom blijedi, da postoje muški i ženski poslovi, da je izjavljivati ljubav ponižavajuće, toliko su duboko ukorijenjene da ih se unatoč neskladu i razdoru koje uzrokuju u obitelji, tolerira kao nešto što je nemoguće promijeniti. No, to je daleko od istine.
Zapravo, potrebno je tek malo truda da bi se uskladio karakter sa onim voljene osobe. I isto tako malo truda oko održavanja i obnove te unaprjeđenja odnosa u braku. Muški spol ima „dar“ ne obaziranja na silan trud koji ulažu njihove supruge u održavanje doma i obitelji. Tek, jednostavno primjećivanje i pohvala tog truda, ženi je i te kakav poticaj za bolje i više. Međusobno osluškivanje, predviđanje potreba, otkrivanje onoga što supružnika čini sretnim, sitni znaci pažnje, spontani iskazi ljubavi, i još mnoštvo toga samo su niz jednostavnih stvari koje brak, osim što ga mogu učvrstiti, mogu učiniti i izvorom sigurnosti i sreće.
Bog nas je stvorio da budemo ravnopravni unatoč svojim različitostima. Biblija nas poziva na međusobnu ljubav, požrtvovnost, poniznost ma o kom se spolu radilo.
Muž i žena su jedno, kaže Biblija. Ništa ne smije stajati između toga. Ni predrasude, ni ponos, ni djeca, ni tradicija.
Božja prisutnost u jednom braku jamstvo je da će brak biti utemeljen na ispravnim načelima i da će biti potpomognut silom Onoga koji je brak i uspostavio.


