IVAN 17:14  Ja sam im predao tvoju riječ, a svijet ih je zamrzio jer nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta.

Ova rečenica je dio Isusove posredničke molitve koju je uputio Ocu prije svoje smrti. On moli Oca da sačuva one koje mu je dao jer oni, iako fizički prisutni, tom svijetu više ne pripadaju.

Isus kaže da je svojim učenicima predao riječ Božju i da je to ove ljude učinilo potpuno neprilagođenima za život u okolnostima u kojima žive.

I apostol Pavao govori o tome.

RIM. 12:1-2 Zato vas preklinjem, braćo i sestre, zbog milosti koju nam je Bog pokazao, prinesite svoje živote kao živu žrtvu, svetu i ugodnu Bogu. To je duhovni način služenja Bogu. Nemojte se više prilagođavati ovome svijetu. Umjesto toga, dopustite da vas Bog mijenja da počnete misliti na nov način kako biste mogli razabrati i prihvatiti što Bog želi, što je dobro, Bogu ugodno i savršeno.

Što znači svijet? Gdje vjernik onda treba živjeti? Kako živjeti u svijetu, a ne biti njegov dio?

U svojoj propovijedi na Gori Blaženstva, Isus na samom početku počinje svoju propovijed riječima po kojima je ta uzvišica i dobila ime – „Blago…“ Blago onima u duhovnoj potrebi, blago tužnima, blago krotkima, blago žednima i gladnima pravednosti, blago milosrdnima, blago onima koji su čista srca, blago mirotvorcima, blago progonjenima zbog pravednosti.

Ovo ne znači da će svaka krotka ili svaka tužna osoba dobiti nagradu koja se u tom poglavlju obećava. Pojedinačno, ove osobine se mogu steći nasljeđem, ali i naučiti. Tek sve ove osobine zajedno imaju smisao. One čine ono što mi danas zovemo – profil osobe. Nedostatak bilo koje od ovih osobina profil čini nepotpunim, a osobu nepodobnom. Nešto poput natječaja za posao. Možemo imati sve potrebne kvalifikacije osim jedne, i mi ne možemo dobiti posao jer ne ispunjavamo potrebni profil.

Isus je opisao profil stanovnika Božjeg kraljevstva, kojega je zadesio život na Zemlji. Ova osoba je prihvativši Božja načela postala potpuno neprilagođena okolnostima u kojima živi.

Po mjerilima današnjeg društva, ovo je profil osobe nekog jadnika, koji je depresivan, prepun slabosti zbog kojih mu je potpuno nemoguće napredovati u ovom društvu. No, nije problem u tom „jadniku“ problem je u tome što je svijet u kojemu živi odbacio Boga i Njegova načela i uveo nova koja nisu ni pravedna, ni moralna, niti vode dobru.

Ovaj „jadnik“ jest manjina, ali načela kojih se On drži su načela Onoga koji je sve stvorio. Postoje ljudi koji su u propagiranju svjetovnih načela otišli toliko daleko da kažu da su ona naprednija, moralnija i tolerantnija od Božjih. I možda se tako na prvi pogled čini. No, naprednija u odnosu na što? Moralnija u odnosu na što? Na mogućnosti ostvarenja nekih materijalnih ciljeva ili zadovoljstava? Tolerantnija? Tolerancija nije nužno vrlina. Ovo može biti i teški nedostatak.

I dok s jedne strane premala tolerancija čovjeka onemogućuje da stiče nove spoznaje, da se razvija, i napreduje, s druge strane prevelika tolerancija čini to da se čovjek počinje sve više prilagođavati svemu što se pred njega postavi. A to je pogubno.

Isus ovaj dio propovijedi završava riječima: „Vi ste sol zemlji, vi ste svjetlo svijetu.“ Kršćanin nije ovdje da bi bio tolerantan do te mjere da bi izgubio utjecaj na društvo i postao potpuno neprimjetan. Kršćanin je pozvan da bude moralni stup društva koje je odbacilo Boga i da svojim životom svjedoči o uzvišenijim moralnim načelima koja je dao sam Bog. Život kršćanina treba biti primjer, poziv i opomena ljudima koji ne poznaju Boga.

Ukoliko se kršćani prilagode mjerilima svijeta, ukoliko izgube svoj utjecaj i svoj identitet, oni su u potpunosti promašili svrhu svoga postojanja. Prihvaćanje spoznaja iz Božje Riječi učinit će nam možda život neprilagođen ovim okolnostima, ali će nas učiniti potpuno prilagođenima za ono vrjednije. Za ono vječno.