Recimo, apostol Ivan u Otkrivenju kaže da će Bog uništiti one koji su uništili Zemlju (Otk. 11:18). Ljudi koji su živjeli prije dvjestotinjak godina, a koji nikako nisu mogli utjecati na zemljin ekosustav, ovu rečenicu nisu mogli čak ni razumjeti. Uništiti zemlju? Tko? S čim? Kako? Ni sam Ivan, gledajući u viziji uništenu Zemlju, nije mogao shvatiti kako je došlo do toga. No, prije samo stotinjak godina ovu rečenicu je postalo moguće razumjeti.
Istina, pojavom industrije počeli su je razumijevati, ali je nikako nisu mogli primijeniti na svoje vrijeme. Mi danas smo, međutim, generacija koja i te kako dobro razumije ovu rečenicu, i koja ima jako puno razloga vjerovati da se ovo proročanstvo odnosi upravo na naše vrijeme. Prije stotinjak godina nije bilo ni plastičnih vrećica, ni plastičnih boca, ni nafte, ni ogromnih tvornica iz čijih mnogobrojnih dimnjaka suklja crni dim u atmosferu. Nije bilo freona, nije bilo mogućnosti oštetiti ozonski omotač. Nije bilo nuklearnog otpada, tona i tona elektronskog smeća, tankera, naftnih bušotina na otvorenom moru. Nije bilo radarski navođenih brodova sposobnih za potpuni izlov ribe i kitova. Nije bilo kemijskog, biološkog i vatrenog oružja za masovno uništenje ljudi. Nije bilo aditiva u hrani…
Mi smo generacija koja uništava Zemlju.
Ljudi koji se malo upuste u razmišljanje o Bogu uglavnom zapnu kada zaključe da je Bog čovjeku dao slobodnu volju, ali da čovjek zapravo i nema izbora jer ako se odluči raditi suprotno Božjoj volji on mora umrijeti.
Taj zaključak je daleko od istine. Čovjek je odlučio otići od Boga i Bog mu je to dozvolio. Dao mu je vlastiti planet da upravlja njime najbolje što može. Dao mu je potpunu slobodu da određuje zakone po kojima će život na zemlji biti reguliran. I evo gdje smo se našli nakon samo šest tisuća godina. Živimo na gotovo uništenom planetu dok nam je moral na toj razini da se više nitko ne osjeća sigurno, zaštićeno, bezbrižno i sretno. Bolesniji smo nego ikad, zaduženiji nego ikad, na svaku potrebu koju imamo netko je stavio nekakav namet. Je li to najbolje što čovjek može? Čini se da jest. U svijetu bez Boga gdje sve postaje relativno, bolje nije ni moguće ostvariti.
No, Bog nas nije prepustio nama samima. Znajući u kojem smjeru vodi život bez Njega, onima koji mu žele biti vjerni omogućio je da žive sretnije, zdravije i bezbrižnije, istovremeno im otkrivajući tijek posljednjih događaja kako bi imali još više povjerenja u Njega.
Biblija kaže da će svijet kakvog poznajemo, prilikom drugog Kristovog dolaska biti uništen. Tom prilikom bit će uništeni oni koji su uništavali zemlju. Ni jedna generacija prije nas nije mogla ovo primijeniti na sebe. Mi možemo. Znači li to da smo mi generacija tijekom koje će se ovo dogoditi? Da, vrlo je vjerojatno da je tako. Kada točno? To nitko ne zna. No, znamo da nam je ostavljeno upozorenje o potrebi da budemo budni.
Efež. 5, 15.16 ; „Prema tome pomno pazite kako živite! Ne kao ludi, nego kao mudri; Iskorišćujte vrijeme, jer su ovi dani zli!“
Luka 21, 34.35; „Pazite sami na se da vam srca ne otvrdnu od razuzdanosti, pijanstva i tjeskobnih briga za život, da vas ne uhvati iznenada onaj dan kao zamka, jer će doći na sve stanovnike Zemlje. Stoga budni budite i u svako doba molite da uzmognete umaći svemu tomu što se ima zbiti i stati pred Sina Čovječjega.“
Ipak, biti budan nije dovoljno. Potrebno je zauzeti stav. A potom izabrati stranu.