Od svega sadržanog u molitvi „Oče naš“ Isus pojašnjava samo onaj dio o oprostu. Razlog je taj što se u oprostu krije tajna našeg osobnog spasenja. Isus kaže: „Ako vi oprostite ljudima njihove pogreške, oprostit će i vama vaš Otac nebeski. Ako li vi ne oprostite ljudima njihovih pogrešaka, ni vaš Otac neće vama oprostiti vaših .“ (Mat. 6:14-15) Na drugom mjestu Isus kaže: „Jer kako budete sudili, onako će se i vama suditi, kako budete mjerili, onako će se i vama mjeriti.“(Mat.7:2)

Oprost je posljedica milosrđa. Oprost, baš kao ni milosrđe ne može se nazvati pravednim činom. Naprotiv, radi se o nepravdi. Baš zbog toga mi često mislimo kako je najbolje i najmoralnije prema našim bližnjima postupati pravedno. Dakle, uzvratiti im točno onim što su zaslužili. Problem je u tome što će onda i Bog prema nama postupati točno onako kako smo mi zaslužili. Pravedno. A to je ono što ni jednom ljudskom biću ne ide u prilog zbog biblijskog principa kojeg nalazimo u poslanici Rimljanima: „jer plaća za grijeh je smrt…“, (6:23). Budući da ni jednog ljudskog bića nema bezgrešnog, ako bi bilo po pravednosti, mi smo zaslužili samo smrt.

No, u istom stihu Pavao kaže: „…a milostivi dar je život vječni po Kristu Isusu, Gospodinu našemu.“ Mi ipak možemo živjeti vječno i to samo zbog toga što je Bog prema nama milostiv. Znači li to onda da je Bog nepravedan? Da je Bog samo milostiv i da nam je samo oprostio, onda bi Bog bio nepravedan. Međutim, Bog je svojom vlastitom smrću platio cijenu za naš grijeh kako bi Njegovo milosrđe i oprost mogli istovremeno biti pravedni. To je kao kada bi netko platio kaznu za naš prekršaj i tražio od sudca da nam zbog toga oprosti naš dug. Sudac koji mora biti pravedan, može u ovom slučaju oprostiti našu krivicu jer je kazna koju zahtijeva pravda, plaćena.

Dok gledamo jednu vrhunsku plesnu točku ne možemo biti, a da ne shvatimo kako je ona plod napornog rada, vježbe i odricanja. Ona otkriva čitav splet događaja koji su doveli do njenog skladnog izvođenja. Isto tako i oprost otkriva Bogu sve ono što oprost predstavlja

Oprost pokazuje da ima milosrđa, milosrđe pokazuje da ima ljubavi, a ljubav pokazuje da je čovjek dozvolio Bogu da kroz njega djeluje.

Oprost je i čin poniznosti, a poniznost je jedini temelj koji je podoban za izgradnju karaktera sličnog Božjemu. Ohola osoba ne oprašta. Ohola osoba zamjera, ljuti se, uvrijeđena je. S druge strane, ponizna osoba prašta, ne zamjera. Umjesto ljutnje iskazuje žalost. Ponizna osoba ne može biti uvrijeđena jer ne može biti ponižena.

U uvodu smo čitali da kako mi budemo praštali tako će i nama biti oprošteno. No, isto tako čitamo i da je nama Bog u Kristu već sve oprostio? Radi li se ovdje o kontradikciji? Ne. Bog je nama u Kristu ponudio oproštenje koje postaje djelotvorno tek onda kada mi budemo u stanju praštati. Dakle, onako kako budemo praštali, tako će se na nas primijeniti već ponuđeno oproštenje.

Ipak, praštanje bi trebalo biti puno više od puke trgovine po principu:„ja ću praštati, da i meni bude oprošteno“. Isus nam pojašnjava da praštanje nije samo čin, nego stav. Stav koji je postao dio nas onoga trenutka kada smo svoj život predali Bogu. Bog je oprostio nama, stoga mi praštamo drugima. Činimo to kao posljedicu zajednice s Bogom, a ne kao nešto čime želimo zaslužiti vlastiti oprost. U priči o nemilosrdnom dužniku, čitamo o čovjeku koji je bio dužan oko sto milijuna kuna. Zamolio je da mu se da vremena da prikupi novac, ali mu je gospodar sav dug oprostio. Nakon toga ovaj je dužnik sreo čovjeka koji je njemu bio dužan oko 300 kuna. I ovaj drugi je zamolio za još malo vremena kako bi prikupio novac, međutim, ovaj mu to nije želio omogućiti već ga je odlučio zlostavljati dok mu ne vrati sav taj novac.

Ova priča pokazuje da mi ničim ne možemo zaslužiti naš oprost jer ono što je Bog nama oprostio nadilazi mogućnosti našeg iskupljenja. No, Bog od nas traži samo jedno. Primivši oprost – dajmo ga i drugima.

Kol 3:12-13; „Budući da ste izabranici Božji, sveti i ljubljeni, obucite se u srdačnu milost, dobrotu, poniznost, krotkost i strpljivost. Podnosite jedan drugoga i dobrostivo opraštajte međusobno ako tko protiv koga ima nešto što je za ukor. Kao što je Gospodin vama oprostio, tako činite i vi.