Home Up Pišite nam... Linkovi

 48. Tajna oprosta
1. Je li nam religija uopce potrebna 2. najvaznije pitanje u zivotu 3. CSI 4. Informacija i Bozje postojanje 5. Kokos ili jaje 6. Otisci stvaranja 7. Dinosauri, zmajevi i Biblija 8. Mamuti - kako su nestali 9. Nastanak zivota 10. Bajka o evoluciji 11. Tko jos u evoluciju vjeruje... i zasto 12. Jesu li ljudi izmislili Boga 13. Savrseni plan za ostvarenje savrsenog svemira 14. Okrutnost i nemoral u Bibliji 15. Pogreske i kontradikcije u Bibliji 16. Zasto mnostvo vjerskih zajednica 17. Biblija - moralna osnova 18. Ako je Bog ljubav - otkuda pakao 19. Kako prezivjeti smrt 20. Vjecni zivot 21. Smak svijeta 22. Sto mi treba ciniti da se spasim? 23. Na prvom mjestu - Bog 24. 666 - broj zvijeri, broj covjeka 25. Gay 26. Sodoma 27. Penicilin za ateiste i agnostike 28. Zivot iznad zakona 29. Kraljevstvo Bozje medju nama 30. Vjerni sluga 31. Pet mudrih i pet ludih djevojaka 32. Radujte se uvijek 33. Razumjeti Boga 34. Najvaznije pitanje 35. Zasto smo vjernici? 36. Cista savjest 37. Biblija o astrologiji 38. Vanjski oblik poboznosti 39. Zasto je Isus patio? 40. Gdje je Bog dok nevini stradaju? 41. Grijeh - skliska padina 42. Ogovaranje 43. U crkvi - a izgubljen 44. Varljiva forma 45. Susret sa Bogom 46. Moc molitve 47. Oce nas 48. Tajna oprosta 49. Obracen dva puta 50. Posljednji narastaj 51. Hrana u Bibliji 52. Lakomost 53. U svijetu, ali ne od svijeta 54. Svadja 55. Biblijski receot za sretan brak

 

 

Tajna oprosta

 

Od svega sadržanog u molitvi „Oče naš“ Isus pojašnjava samo onaj dio o oprostu. Razlog je taj što se u oprostu krije tajna našeg osobnog spasenja. Isus kaže: „Ako vi oprostite ljudima njihove pogreške, oprostit će i vama vaš Otac nebeski. Ako li vi ne oprostite ljudima njihovih pogrešaka, ni vaš Otac neće vama oprostiti vaših .“ (Mat. 6:14-15) Na drugom mjestu Isus kaže: „Jer kako budete sudili, onako će se i vama suditi, kako budete mjerili, onako će se i vama mjeriti.“(Mat.7:2)

Oprost je posljedica milosrđa. Oprost, baš kao ni milosrđe ne može se nazvati pravednim činom. Naprotiv, radi se o nepravdi. Baš zbog toga mi često mislimo kako je najbolje i najmoralnije prema našim bližnjima postupati pravedno. Dakle, uzvratiti im točno onim što su zaslužili. Problem je u tome što će onda i Bog prema nama postupati točno onako kako smo mi zaslužili. Pravedno. A to je ono što ni jednom ljudskom biću ne ide u prilog zbog biblijskog principa kojeg nalazimo u poslanici Rimljanima: „jer plaća za grijeh je smrt…“, (6:23). Budući da ni jednog ljudskog bića nema bezgrešnog, ako bi bilo po pravednosti, mi smo zaslužili samo smrt.

No, u istom stihu Pavao kaže: „…a milostivi dar je život vječni po Kristu Isusu, Gospodinu našemu.“ Mi ipak možemo živjeti vječno i to samo zbog toga što je Bog prema nama milostiv. Znači li to onda da je Bog nepravedan? Da je Bog samo milostiv i da nam je samo oprostio, onda bi Bog bio nepravedan. Međutim, Bog je svojom vlastitom smrću platio cijenu za naš grijeh kako bi Njegovo milosrđe i oprost mogli istovremeno biti pravedni. To je kao kada bi netko platio kaznu za naš prekršaj i tražio od sudca da nam zbog toga oprosti naš dug. Sudac koji mora biti pravedan, može u ovom slučaju oprostiti našu krivicu jer je kazna koju zahtijeva pravda, plaćena.

Dok gledamo jednu vrhunsku plesnu točku ne možemo biti, a da ne shvatimo kako je ona plod napornog rada, vježbe i odricanja. Ona otkriva čitav splet događaja koji su doveli do njenog skladnog izvođenja. Isto tako i oprost otkriva Bogu sve ono što oprost predstavlja

Oprost pokazuje da ima milosrđa, milosrđe pokazuje da ima ljubavi, a ljubav pokazuje da je čovjek dozvolio Bogu da kroz njega djeluje.

Oprost je i čin poniznosti, a poniznost je jedini temelj koji je podoban za izgradnju karaktera sličnog Božjemu. Ohola osoba ne oprašta. Ohola osoba zamjera, ljuti se, uvrijeđena je. S druge strane, ponizna osoba prašta, ne zamjera. Umjesto ljutnje iskazuje žalost. Ponizna osoba ne može biti uvrijeđena jer ne može biti ponižena.

U uvodu smo čitali da kako mi budemo praštali tako će i nama biti oprošteno. No, isto tako čitamo i da je nama Bog u Kristu već sve oprostio? Radi li se ovdje o kontradikciji? Ne. Bog je nama u Kristu ponudio oproštenje koje postaje djelotvorno tek onda kada mi budemo u stanju praštati. Dakle, onako kako budemo praštali, tako će se na nas primijeniti već ponuđeno oproštenje.

Ipak, praštanje bi trebalo biti puno više od puke trgovine po principu:„ja ću praštati, da i meni bude oprošteno“. Isus nam pojašnjava da praštanje nije samo čin, nego stav. Stav koji je postao dio nas onoga trenutka kada smo svoj život predali Bogu. Bog je oprostio nama, stoga mi praštamo drugima. Činimo to kao posljedicu zajednice s Bogom, a ne kao nešto čime želimo zaslužiti vlastiti oprost. U priči o nemilosrdnom dužniku, čitamo o čovjeku koji je bio dužan oko sto milijuna kuna. Zamolio je da mu se da vremena da prikupi novac, ali mu je gospodar sav dug oprostio. Nakon toga ovaj je dužnik sreo čovjeka koji je njemu bio dužan oko 300 kuna. I ovaj drugi je zamolio za još malo vremena kako bi prikupio novac, međutim, ovaj mu to nije želio omogućiti već ga je odlučio zlostavljati dok mu ne vrati sav taj novac.

Ova priča pokazuje da mi ničim ne možemo zaslužiti naš oprost jer ono što je Bog nama oprostio nadilazi mogućnosti našeg iskupljenja. No, Bog od nas traži samo jedno. Primivši oprost – dajmo ga i drugima.

Kol 3:12-13; „Budući da ste izabranici Božji, sveti i ljubljeni, obucite se u srdačnu milost, dobrotu, poniznost, krotkost i strpljivost. Podnosite jedan drugoga i dobrostivo opraštajte međusobno ako tko protiv koga ima nešto što je za ukor. Kao što je Gospodin vama oprostio, tako činite i vi.