OGOVARANJE - ZLO KOJE NE POZNAJE MIRA
 (Piše: Živko Jelić, zjelic@globalnet.hr)

Ogovaranje bi mogli definirati kao govorenje o nekome stvari koje su istinite, ali koje ovaj ne bi želio da se o njemu govore. Bilo kako bilo, ogovaranje je jedno negativno govorenje o određenoj osobi. Razlozi ogovaranja su različiti. Ogovaramo zato što nas je netko povrijedio i ogorčeni smo na njega pa na taj način sebe želimo opravdati, a njega ocrniti. Ogovaramo jer smo zavidni, pa želimo sebi i drugima prikazati da je taj kome zavidimo zapravo gori od nas. Ogovaramo jer nekoga ne volimo i želimo da i drugi imaju isto mišljenje o njemu kao i mi. Ogovaramo da bismo nekoga ismijavali i omalovažavali. Ogovaramo jer nas to u našim očima čini nadmoćnijima od onoga koga ogovaramo pa mislimo da smo takvi u očima i onoga kome ogovaramo…

Znamo li koliko je pouzdana informacija koju dobivamo ogovaranjem? Napravimo jednostavan eksperiment tako što ćemo jednoj osobi ispričati neku kratku priču koju će ona prepričati drugoj osobi. Druga osoba neka ispriča trećoj i tako sve do pete. Bit ćemo jako iznenađeni kada vidimo koliko su odstupanja od izvorne priče, drastična. Odstupanja su tolika, da u principu ogovara samo onaj koji prvi iznosi priču – dakle, iznosi nepoželjnu istinu o drugome – dok svi ostali kleveću. Kleveta se razlikuje od ogovaranja jer ona uključuje i neistine koje nastanu zbog površnog razumijevanja, krivih dojmova, gestikulacije... Kleveta je toliko ozbiljna stvar da je čak osnova za sudsku tužbu.

Biblija je prepuna osude za ljude koji kleveću i ogovaraju. Svi smo čuli za riječ „đavao“. Ta riječ dolazi od grčke riječi „diabolos“, te od latinske „diablo“ što znači upravo „klevetnik“. Stoga bi ogovaranje trebalo prestati biti naša praksa.

Možda i nismo skloni ogovaranju, ali ćemo zato rado poslušati nekoga dok ogovara. No, ovdje postoji jedna vrlo pogubna zamka. Često se gotovo automatski stavljamo na stranu onoga koji ogovara, pri tom potpuno zaboravljajući činjenicu da je to tek jedna strana priče. U skladu s tim donosimo i sud protiv onoga koga nam se ogovara, iako je možda pravi krivac osoba na čiju smo stranu stali čuvši samo njezinu verziju priče. Najgore je kada, bez toga da smo sagledali cijelu sliku, sve to po vlastitom shvaćanju i uz vlastitu interpretaciju prepričamo nekom drugom.

Morali bismo shvatiti da je ogovaranje jedno veliko zlo kojemu se izlažemo ne razmišljajući. Kad nekoga ogovaramo radimo đavolski posao. To je pojava koja je rijetko kad urodila nečim dobrim.

Svatko za sebe može donijeti odluku da prestane s ogovaranjem. Isto tako svatko može prekinuti ogovarača budući da je potpuno sigurno da ne iznosi cijelu istinu. Stara poslovica kaže da onaj tko ogovara nama, ogovara i nas. To je još jedan od razloga zašto ga treba prekinuti.

Apostol Jakov nas uči da jezik može biti veliko zlo. On ga naziva malom vatrom koja zapali velik požar, naziva ga zlom koje ne poznaje mira, kaže da je to ud pun smrtonosnog otrova…  Ali isto tako kaže da tko obuzda jezik, može obuzdati cijelo tijelo (Jak. 3,2-12).

S obzirom na sve ono loše što proizlazi iz naizgled bezazlenog ogovaranja, to je osobina koje bismo se svakako trebali riješiti. Ona, zapravo, govori o nama puno više nego što govori o onome koga ogovaramo.

Biblijsko zlatno pravilo: „sve što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima“ (Mat. 7,12) potiče na aktivnost. Ono je često krivo interpretirano riječima: „ono što ne želite da vama čine ljudi nemojte ni vi njima“ iako to u Bibliji ne piše. Nije dovoljno samo da prestanemo ogovarati, potrebno je više od toga

Ima toliko tema za razgovor, toliko toga lijepog što možemo reći i što možemo učiniti. Okrenimo se tome. Hrabrimo jedni druge, nasmijmo i oraspoložimo jedni druge, učinimo nešto lijepo jedni drugima, dogovorimo se da nekom trećem učinimo nešto lijepo… postoji li netko tko ne bi želio živjeti okružen takvim ljudima? Zašto ne bismo počeli od sebe?