RAZUMJETI BOGA
(Piše: Živko Jelić, zjelic@globalnet.hr )

Mnogi bi ljudi danas bili vjernici kada bi imali sve odgovore na pitanja o Bogu, te kada bi mogli razumjeti i objasniti sve ono o čemu Biblija govori, a što je danas znanstveno nemoguće dokazati. Logika je ovdje vrlo jasna. Prihvaćamo samo ono što razumijemo i što se može dokazati. I, na prvi pogled, nema u tome ništa loše. No, jesmo li spremni razmisliti o tome koliko mi zapravo sudjelujemo u onoj ukupnoj stvarnosti koja nas okružuje, te u skladu s tim dozvoliti sebi da prihvatimo čak i ono što je našem umu neshvatljivo? Postoji stvarnost koju možemo dokazati našim osjetilima. Postoji stvarnost koju možemo dokazati uređajima koje smo osmislili; razna zračenja, zvukovi, mikroskopski sitne čestice. Isto tako postoji stvarnost koju možemo tek izračunati; antimaterija, crne rupe, fuzija… Postoji li stvarnost iznad toga? Neozbiljno bi bilo zaključiti da ne postoji.

Kada je Job sasvim nezasluženo patio i tražio da sa svojim argumentima izađe pred Boga, rekao je za sebe da bi Bogu dokazao da je on u pravu. I Bog mu je za to pružio priliku. Zadnja poglavlja knjige o Jobu otkrivaju Boga koji postavlja pitanja o stvarima koje su Njemu vrlo jednostavne, a za Joba, i čovjeka općenito, neobjašnjive. Time On pokušava Joba navesti da shvati da sve i kada bi mu objasnio sve što ga zanima, on to ne bi mogao razumjeti jer to višestruko nadilazi ljudski razum. Preko proroka Izaije Bog kaže da, koliko su nebesa viša od zemlje, toliko su i Njegove misli i Njegovi putovi viši od naših ljudskih.

Možemo li razumjeti Boga? Možemo li razumjeti način na koji On djeluje? Pokušajmo od početka do kraja Biblije izvaditi sva Božja djelovanja u raznim prilikama. Pokušajmo ih kategorizirati, svrstati i grupirati. Pokušajmo izvući uzorak po kojemu Bog radi. Ovakvo istraživanje vodi samo jednom zaključku. Nema uzorka. Nema šablona. Nema ustaljenog principa Božjeg djelovanja. U jednim okolnostima Bog djeluje na jedan način, u istim okolnostima sa drugim ljudima djeluje drugačije. U jednom trenutku izbavlja one koji su mu vjerni, dok se u drugom trenutku čini da su isti ti ljudi prepušteni sami sebi.

Ovaj zaključak nas može obeshrabriti jer ni na koji način ne možemo shvatiti u kom će trenutku i na koji način Bog djelovati. No, ako dublje razmislimo o tome, shvatit ćemo da je razlog tome što je Bog Biblije – osobni Bog. Kada bi Bog radio po uzorku ili nekom ustaljenom šablonu, to bi značilo da smo mi Njemu nešto poput neke statistike. Kao kada dođemo kod liječnika. Sasluša nas, odredi dijagnozu, potom pretragu i onoga trenutka kada smo izašli iz ordinacije, on zaboravi na nas. Ili kao kod sudca gdje se po točno određenoj šabloni (zakonu) kažnjava ili ne, gdje nas isto tako nakon izlaska iz sudnice smjesta zaboravi budući da smo, i njemu kao i liječniku, samo jedan od desetaka slučajeva koje ima taj dan.

Kod Boga to nije slučaj. Bog po imenu poznaje svako ljudsko biće i s njim osobno želi stvoriti neraskidivu vezu i trajan odnos. Biblija govori o Bogu koji želi biti umiješan u život svakog svojeg djeteta na zemlji. Bog Biblije je osobni Bog koji čita svaku pobudu, svakog ljudskog srca i rasuđuje i djeluje različito od osobe do osobe, iako se radi o možda istim slučajevima. Bog Biblije umješan je u život svakog pojedinca na njemu jedinstven i osobit način.

Bog je umješan u život svakog od nas onoliko koliko mu to dopustimo. Poštuje našu volju i djeluje sukladno sa našim odlukama – iako su metode Njegove. No, Bog od nas ne traži malo. On traži da imamo povjerenja u ono što On radi. U način kako On radi. Traži da prepustimo vrijeme kada će i da li će On nešto uraditi jer On radi više u našem interesu nego što smo to u stanju sami uraditi za sebe.

Stoga umjesto da se opterećujemo razumijevanjem onoga što nadilazi naš razum, odlučimo se za povjerenje unatoč nerazumijevanju. Kod Boga to ima najveću vrijednost.

 „I povjerova Abraham Bogu i to mu se uračuna u pravednost“