„RADUJTE SE… UVIJEK“
(Piše: Živko Jelić, zjelic@globalnet.hr)

Život po biblijskim načelima najkvalitetniji je mogući život koji čovjek može proživjeti. Život je to koji osigurava potpunu sreću i sklad u svim područjima čovjekovog života. Počevši od savjeta o prehrani, radu, međuljudskim odnosima, braku, odgoju djece, pa sve do odnosa prema Bogu. Kralj Salomon, u svojoj knjizi kaže kako je otkrio da je Bog stvorio čovjeka jednostavnim, a da čovjek snuje nebrojene spletke (Prop. 7,29)

Ljudski život na svim njegovim područjima, Bog je zamislio da bude vrlo jednostavan, prostodušan, ispunjen ljubavlju, međusobnom brigom, da ljudi jedni prema drugima budu dobronamjerni, obazrivi, iskreni… No, čovjek je uspio samome sebi ali i ljudima oko sebe zagorčati život,  na razne načine.

Razmišljajmo malo o jednom od njih. Prigovaranje. Prigovori uglavnom imaju svoju osnovu i svoje mjesto. Osoba koja prigovara često je u pravu. I u tome je najveći problem. Budući da ovom problemu prilazimo površno, sama činjenica da smo prilikom prigovaranja u pravu ostavlja nas u uvjerenju da činimo nešto što je ispravno. No, je li moguće biti u pravu, a činiti nešto neispravno? Upravo je to slučaj kada je prigovaranje u pitanju.

Prigovaranje zapravo počinje kao opravdana reakcija na neko djelo, propust ili pogrešku. Činjenica da smo u pravu ohrabruje nas da nam takva reakcija na događaje oko nas prijeđe u naviku. No, kada prigovaranje iz navike preraste u stav, onda je to ravno katastrofi.

Takva osoba zapravo uništava samu sebe i šteti svojim bližnjima, a da toga – jer je uvijek u pravu – nije ni svjesna. Na ljude, pojave, događaje, okolnosti mi uvijek možemo reagirati na tri načina. Pozitivno, negativno ili prešutjeti. Prešutjeti je često jako dobro rješenje tim više što u većini situacija prigovor ne rješava problem. Recimo ako netko izleti autom ispred nas ili dijete nešto razbije – naša galama, vrijeđanje i prigovaranje baš nemaju nikakvog smisla.

Prigovaranjem samo unosimo nepotrebnu gorčinu, napetost i ponižavanje što uglavnom, unatoč tome što je onaj kome prigovaramo u krivu, uvijek izaziva dodatne sukobe, neprijateljstva, mučnu atmosferu. Prigovaranjem smo u pravu, ali takvim životnim stavom mi lišavamo sebe svake životne radosti. U pravu smo – a nesretni, bez prijatelja, sa lošim odnosima u obitelji, na poslu. Nažalost, ovakav stav potiče i druge da se tako ponašaju prvom prilikom kada za to budu imali osnovu. Rezultat? Mrgud do mrguda… Kod kuće, na poslu, u Crkvi - svi nervozni, svi napeti, svi pod stresom… Ali u pravu smo, pa to tako valjda mora biti…

Ono o čemu možda nismo razmišljali jest činjenica da smo u pravu i onda kada u svemu vidimo onu pozitivnu stranu. Za razliku od prethodnog, ovaj će stav uroditi jednom opuštenom, dobronamjernom, radosnom atmosferom gdje god bili. Yin i Yang – u svemu lošem ima nešto dobro, kao što i u svakom dobru ima i nešto lošeg. Imam mali auto? Ali imam auto! Moram naporno pješačiti do posla? To znači da imam posao i da sam dovoljno zdrav kako bih pješačio. Koliko je ljudi bez posla i još k tome teško bolesno? Ako smo čitajući ovo prepoznali sebe kao onoga koji u svemu uspijeva vidjeti samo negativnosti, vrijeme je da shvatimo da u svakom trenutku mi možemo to promijeniti. Potrebno je samo malo promisliti prije nego što prigovorimo: „Rješava li moj prigovor što?“, „Jesam li toj osobi ikada dao neku pohvalu?“, „Ima li nešto pozitivno u tome?“

Biblija nas poziva da budemo radosni. Za to imamo više razloga nego što mislimo. Gledajući na život, ljude, okolnosti i događaje sa pozitivne strane, svatko od nas može u okruženju u kojem živi unijeti prijeko potrebnu radost i optimizam te i sam na taj način živjeti sretno. Iako postoje okolnosti koje imaju jako malo dobroga, činjenica da će Bog učiniti sretan kraj svem zlu, svakako će doprinijeti boljem raspoloženju i u najcrnjim okolnostima.