VJERNI SLUGA
(Piše; Živko Jelić, zjelic@globalnet.hr)

            MAT 24:45-50  „Tko je, dakle, onaj vjerni i razboriti sluga koga je gospodar postavio nad svim svojim slugama da im daje hranu u pravo vrijeme? Blago onom sluzi koga njegov gospodar, kada dođe, nađe gdje obavlja svoju dužnost. Istinu vam kažem: gospodar će toga slugu postaviti da upravlja svim njegovim imanjem. Ali ako zli sluga u sebi kaže: ’Moj se gospodar još dugo neće vratiti’ pa počne tući druge sluge te jesti i piti s pijancima, doći će njegov gospodar u dan i sat kada ga ne očekuje.

Čitajući evanđelje po Mateju 24 poglavlje, često toliko ostajemo pod dojmom znakova koji prethode Drugom Kristovom Dolasku, da se gore navedenim redcima uglavnom ne posveti potrebna pažnja. Površno razmišljanje o ovim redcima, može nas navesti na zaključke da se oni odnose na ljude koji imaju neku od vodećih uloga među vjernicima. Na apostole, proroke, propovjednike ili svećenike.

Isto tako, površno gledajući, možemo zaključiti kako je ta „hrana“ zapravo Riječ Božja, pretočena u neku propovijed, moralnu ili duhovnu poduku, ili u neku teološku doktrinu, gdje to opet nema veze sa nama običnim ljudima. Međutim, ove Isusove riječi upućene su svakom čovjeku.

Apostol Pavao proriče stanje ljudskog morala pred kraj vremena: 2 Tim.3,1-5: Zapamti ovo! U posljednje će dane nastupiti teška vremena. Ljudi će biti sebični, pohlepni, hvalisavi, oholi, bogohulnici, neposlušni roditeljima, nezahvalni, bezbožnici. Bit će bez ljubavi, nepomirljivi, klevetnici, bez vlasti nad sobom, okrutni, protivnici dobra. Bit će izdajice, naprasiti, napuhani i više će voljeti užitak nego Boga. Prividno će služiti Bogu, ali će se odreći Njegove sile. Kloni se takvih ljudi!

Ako malo bolje pogledamo, vidjet ćemo da Pavao ovdje govori o vjernicima („prividno će služiti Bogu“). O vjernicima koji su zaboravili da je njihova zadaća „davanje hrane“ svom bližnjem. To „davanje hrane u pravo vrijeme“ zapravo znači odgovoriti na stvarnu potrebu našeg bližnjeg. Uzalud je našem bližnjem izlagati teološku doktrinu ako je on obeshrabren, ili mu iznositi duhovna iskustva ako je on nevjernik. Svatko od nas je pozvan biti ovaj vjerni i mudri sluga i odgovarati na stvarne potrebe svog bližnjeg. Nekad ohrabrenjem, nekad utjehom, nekad pažnjom, strpljenjem, ljubaznošću, osmijehom, dobrotom, ljubavlju…

Zapravo sama suština kršćanstva jest dozvoliti Bogu da preko nas bude blagoslovom ljudima oko nas. Na ovaj ili onaj način. U Izraelu postoji rijeka Jordan koja na svom putu utječe u Galilejsko Jezero, te iz njega istječe i na kraju svog puta utječe u Slano more. Postoji jedna zanimljiva simbolika ove rijeke. Galilejsko jezero vrvi životom, dok Slano more nosi još i naziv „Mrtvo more“ jer u njemu nema nikakvog oblika života. Ukoliko spoznaja o Bogu, Njegova dobrota, ljubav, milosrđe i sve ostale Božanske osobine koje primamo, dijelimo sa drugima, dakle, primamo ih i dajemo, mi ćemo poput Galilejskog jezera biti puni života. S druge strane, možemo biti vjernik koji je puno toga spoznao i primio, ali ako to nije pretočeno u praksu, ništa mu to ne koristi.

Bog nas poziva na davanje. Budući da ne možemo dati ono što nismo primili ili nešto što nemamo, Bog nam kaže da najprije dođemo k Njemu.

Zli sluga iz ove priče, tuče svoje sudrugove, jede i pije sa pijanicama, no, to u praksi može značiti stalno kritiziranje, prigovaranje, nemar za bližnje i sebičnost. Ono čime završava ova priča jest misao da se Gospodar uskoro vraća. Kako će nas zateći? 25 poglavlje nam otkriva da je u igri puno više od dobrih djela. O tome u sljedećem broju…