„KRALJEVSTVO BOŽJE MEĐU NAMA“
(Piše: Živko Jelić, zjelic@globalnet.hr)

U mnogim obiteljima nažalost, vladaju vrlo napeti odnosi. Rijetki su oni koji u svojim obiteljima gaje duh blagosti i međusobnog poštivanja. Stoga ćemo unutar obitelji rijetko čuti; „Možeš li, molim te…“ i „Hvala“. Sve se rješava na nekoj zapovjedno - izvršnoj razini. Napeti odnosi posljedica su raznih okolnosti. Nezaposlenost, kriza, prezaduženost, bezobzirnost, sebičnost, neobrazovanost, bezbožnost…

Ovakvo stanje u obiteljima preslikava se i na šire društvo gdje dolazi do sve većih problema. U razgovoru sa starijim nastavnicima i profesorima, oni jednoglasno kažu da su djeca nekada bila pristojnija, da su imala puno više poštovanja prema starijima… Čini se kontradiktornim da današnjim omogućavanjem sve veće slobode i zaštite djeci, ona postaju, grubo rečeno, gora. Problem ne treba tražiti u djeci, ona su samo preslika svojih roditelja, odnosno onoga što im roditelji dozvole. Kada je krenulo nizbrdo?

Problemi su počeli kada smo kao ljudi počeli nasjedati sve agresivnijim reklamama koje nas uporno uvjeravaju što nam sve treba i bez čega ne možemo živjeti. Banke su tu da nam omoguće da danas potrošimo ono što ćemo zaraditi u slijedećih deset godina kako bi nam omogućile da već sada imamo ono za što su nas uvjerili da je život bez toga nezamisliv. „Mobitel samo 3000 kuna, Auto – samo 99.000 kuna…“ Kroz razne TV prodaje nas praktički uvjeravaju da mi ne plaćamo, već dobivamo. „Ali to nije sve, ukoliko… dobit ćete još i…“ I jadni ljudi kupuju ono što im za par dana skuplja prašinu, a što su debelo preplatili.

Ovakvo trošenje novca premašuje zaradu koja nastaje osmosatnim radom. Roditelji su prinuđeni raditi više, dulje, dalje od kuće… Rezultat je premorenost, bezvoljnost, nervoza, stres… Djeca koja trebaju roditelja, bivaju zabavljena računalima, televizorom, igricama koje obiluju nasilnim, nemoralnim i bolesnim sadržajima. Rezultate toga vidimo. Još samo ostaje bojazan što će biti sa svijetom kada ova generacija djece jednom postanu vođe. Obitelji, firme, grada, županije, države…

Na pitanje farizeja „kada će doći kraljevstvo nebesko“ Isus odgovara da je ono među nama. Bog nam je omogućio da umjesto ropstva grijehu i materijalizmu zaista osjetimo atmosferu kraljevstva nebeskog već sada na zemlji. Iz okolnosti u kojima smo se našli, put ostvarenja kraljevstva nebeskog često nije lak, ali je dostižan svakom tko ga želi.

Najvažnije je pravilno poredati prioritete. Bog mora biti na prvom mjestu. To ne znači da će netko važan biti zapostavljen, već naprotiv, to znači da će sve ostalo imati točno svoje mjesto. Bog nam može pomoći da napravimo razliku između onoga što nam treba i onoga što nam je neophodno, te nam pokazati koje su istinske vrijednosti na ovom svijetu. Može nam dati snagu da se odupremo sve agresivnijim napadima na našu savjest i da vrijeme koje nam je darovano, posvetimo važnijim stvarima. Njemu, da nas kroz svoju riječ pouči, te obitelji i prijateljima, da u praksi primjenimo ono što nas je On naučio.

 Za ovo postoji vrlo jednostavan recept. Apostol Pavao kaže;  Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist. A što sada živim u tijelu, živim u vjeri u Sina Božjega koji me ljubio i predao samoga sebe za mene. (GAL 2:20)

U jednoj rečenici Pavao pokazuje koliko nas Bog voli i što želi od nas učiniti. Kada dozvolimo Bogu da nas pouči, da nas oblikuje – da doslovno živi u nama, onda počinjemo biti oni koji oko sebe šire ozračje neba. Mir, blagost, dobrotu, milosrđe, ljubav, radost… Možete li zamisliti društvo ljudi gdje svaki stanovnik ima ove osobine? Ne bi li Kristove riječi bile ispunjene već sada? Ne treba čekati da netko drugi ovo započne. Počnimo sami. Molitvom, čitanjem Biblije, razmišljanjem o Bogu. A onda gledajmo kako nam se drugi pridružuju, „zaraženi“ dobrotom koju je Bog stavio u nas.