ŽIVOT IZNAD ZAKONA
(Piše: Živko Jelić, zjelic@globalnet.hr)

Kada danas kažemo da je netko iznad zakona, to obično ima negativan prizvuk. Taj se izraz koristi uglavnom za ljude koji krše zakon, ali koji zbog svojeg utjecaja ili nekog visokog položaja iznalaze rješenja da oni ne snose posljedice kršenja zakona.

Međutim, kada Biblija kaže da bismo trebali biti iznad zakona, onda se to odnosi na onaj krajnji cilj u izgradnji čovjekovog karaktera.

Gal 5:22  „A plod je Duha: ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjernost, krotkost, umjerenost; protiv ovakvih nema zakona.“I

Stvorivši čovjeka na svoju sliku, Bog je u čovjeka utkao i svoj božanski karakter koji se temelji na božanskim moralnim načelima. Iako netko možda poistovjećuje karakter i osobnost, to su zapravo dvije različite stvari. Karakter bismo mogli definirati kao moralna načela u praksi. To su; dobrota, poštenje, pravednost, ljubav, iskrenost, obazrivost, vjernost…

Osobnost je nešto drugo; pričljivost, duhovitost, ozbiljnost, sklonosti glazbi, umjetnosti ili bio čemu drugome, nagao ili miran temperament, marljiv, poduzetan… Naša osobnost može biti ili oplemenjena božjim karakterom ili opoganjena sotonskim karakterom. U oba slučaja naša osobnost dolazi do izražaja. Dakle, ako bismo svi prihvatili božanski karakter, to ne znači da bismo bili masa jednoličnih jedinki, već naprotiv, bili bismo savršeno usklađena Božja stvorenja potpuno različitih osobnosti. To je isprva i bio božanski plan. No, čovjek je odlučio zloupotrijebiti slobodnu volju.

Vremenom se božanska slika u čovjeku počela gubiti te je Bog želeći da se ona ne izgubi u potpunosti, čovjeku dao svoj pisani Zakon. On je, po apostolu Pavlu, bio čuvar koji je čovjeku određivao okvire unutar kojih je trebao živjeti ako je želio biti u skladu sa Bogom i sa ostalim ljudima. No, kao i svaki pisani zakon, i Božji je imao nedostatke. Glavni nedostatak pisanih zakona jest, što oni nikada ne mogu obuhvatiti baš sve što bi trebali, a da svi budu zadovoljni. I zato Pavao kazuje nekoliko, danas često pogrešno shvaćenih, rečenica: „Zakon nam je bio čuvar – više nismo podložni čuvaru“, „slobodni smo od zakona“, „odredbe su razapete na križ“, „Krist je svršetak zakona“.

Pavao želi reći da je Krist došao i učinio kraj pisanom zakonu koji je imao nedostatke. Sam Isus to naglašava kada u evanđelju po Mateju u 5-om poglavlju govori svoju poznatu Propovijed na Gori gdje svoje rečenice počinje sa: „Čuli ste da je pisano… - a ja vam kažem…“. „Čuli ste da je pisano 'ne čini preljube', a ja vam kažem da svaki koji sa požudom pogleda ženu, već je u svom srcu načinio preljub.“ (Mat.5,27-28)

Jasno je da Bog želi utkati u svoja stvorenja puno više od slova zakona, a to su načela. Ni jedan zakon nas ne može učiniti dobrima, obazrivima ili poštenima. Može nas natjerati da se ponašamo dobro, obazrivo ili pošteno, ali ne može nas takvima učiniti. Za to je potrebno puno više od slova zakona. Potreban je Bog koji je izvor toga. Recimo, u svom stanu možete slušati tihu glazbu jer susjedu, koji je jak i opasan, smeta glasna glazba (zbog zakona i kazne), ili zato što uistinu shvaćate da nije u redu svojom slobodom ometati druge (zbog načela obazrivosti).

Zakoni su, dakle, samo jedan maleni dio nekog načela. „Ne ukradi“ je dio načela poštenja, ali poštenje podrazumijeva puno više od samog „ne ukradi“.

Bog želi da ljudi potaknuti Njegovom dobrotom, pravednošću, strpljenjem i sami postanu dobri, pravedni, strpljivi i da praštaju . Je li onda dobrom, poštenom, obazrivom, milosrdnom i požrtvovnom čovjeku potreban ikakav pisani zakon?

Bog ne želi samo dobra djela, On želi dobre ljude. Bog ne želi striktno pridržavanje Zakona, već želi da načela iz kojih je taj zakon proizašao budu utkani u Njegova stvorenja.

Kako to ostvariti? O tome u sljedećem broju…