PENICILIN ZA ATEISTE I AGNOSTIKE
(Piše: Živko Jelić, zjelic@globalnet.hr)

Posljednjih godina pojavljuje se sve više knjiga, novinskih članaka i dokumentarnih emisija koje pokušavaju dokazati da Boga nema. Sve su to djela poznatih svjetskih znanstvenika što bi trebalo navesti čitatelja da te argumente shvati krajnje ozbiljno i konačno. Autori ovih djela idu toliko daleko da samouvjereno tvrde da vjernik nakon što se susretne sa njihovim argumentima, postaje nevjernik.

Međutim, čak i običnom vjerniku koji dobro poznaje Bibliju, njihovi dokazi otkrivaju njihovo krajnje nepoznavanje onoga čemu se suprotstavljaju. Tužna je činjenica da je danas najveći broj kršćanskih vjernika isto tako površan u poznavanju Biblije, pa ih takvi ljudi mogu bez većih poteškoća, lukavo smišljenom retorikom, prividnim dokazima i kombiniranjem biblijskih tekstova izvađenih iz konteksta, zaista i uvjeriti da je ono što je zapravo jedino važno na ovom svijetu, zapravo tek puka fantazija.

Čitajući Bibliju mi se susrećemo sa različitim tekstovima. Neki od njih su lagani za čitanje. Neki nisu. Neki su vrlo lijepi i poučni, dok su drugi više nego odbojni i strašni. U Bibliji čitamo o stvarima i događajima koji su znanosti neshvatljivi, ali za koje nalazimo mnoštvo dokaza da je to tako. Biblija je, isto tako, prepuna tekstova koji su neupućenom čitatelju, u najmanju ruku, dosadni.

Sa prvim dvjema knjigama Biblije uglavnom neće biti problema u čitanju, no, nakon toga je potrebna stvarno jaka koncentracija kako bi se moglo sa razumijevanjem pročitati ono što slijedi. Budući da nam se to čini samo pukim nabrajanjem i nevažnim stvarima, mi često preskačemo takve tekstove. Njih su preskočili i spomenuti znanstvenici.

Jedan od takvih tekstova jest i tekst u kome se detaljno opisuje služba u izraelskom Svetištu. Opisi Svetišta, obreda, prinošenja životinjskih žrtava, te opisi raznih drugih propisa, na prvi pogled čine se nebitnima i teško razumljivima, ali bez ispravnog razumijevanja tih starozavjetnih službi vjernik zapravo nema kvalitetno uporište svoje vjere. Dakle, poznavajući samo Novi Zavjet može se dogoditi da u susretu sa spomenutim sadržajima koje plasiraju agnostici i ateisti ili u trenutcima krize, vjera pojedinca u Boga, Njegovo postojanje i djelovanje, može biti dovedena u ozbiljnu kušnju, pa čak može doći do potpunog odbacivanja Boga.

S druge strane, poznavajući smisao starozavjetnih službi u izraelskom Svetištu, kršćanskom vjerniku otkriva se savršenstvo Božjeg plana spasenja. Zapravo, u tim službama otkriveno je sve. Novi Zavjet je tek nepotpuno objašnjeno ispunjenje svega toga. Iako se apostol Pavao trudi vjernicima objasniti smisao i značaj Kristove žrtve, neophodno je razumjeti što se to događalo unutar izraelskog Svetišta kako bismo imali cjelokupnu sliku.

Kroz starozavjetne službe mi tako razumijemo da su Božja dobrota, ljubav, milost i pravednost omogućile grešnom čovjeku da se spasi iz grijeha koji ga vodi u vječnu smrt. Prinoseći žrtvu, vjernik je spoznao mnoštvo toga. Spoznao je svu strahotu grijeha, te da je plaća za grijeh smrt. Spoznao je da netko drugi umire za njegov grijeh. U žrtvi koju je prinosio je gledao prorečenog Mesiju koji će uzeti na sebe njegove grijehe i kaznu. Razumio je da mu Bog oprašta i da je Bog milostiv. Razumio je Božju ljubav i pravednost koja nadilazi ljudsku. Razumio je kako jedan nepravedan čin poput milosti može postati pravedan. Shvatio je da Bog praštajući Njemu, osobno plaća kaznu za njegov grijeh dajući svog vlastitog Sina. Vjernik je shvatio je da ga pravednim ne čini ono što on radi, već ono što Bog radi. Vjernik je znao da je zemaljsko Svetište slika nebeskog. Znao je da je služba u njemu ono samo preslika onoga što će se odvijati na nebu kada Mesija uskrsne.

I to je ono čime agnostici i ateisti ne žele baviti. Zbog toga i jesu, to što jesu.

No, spomenute službe i ono što otkrivaju i simboliziraju, otkrivaju savršenstvo. Savršenstvo koje nadilazi ljudsku mudrost. Savršenstvo koje od agnostika i ateiste može učiniti iskrenog i oduševljenog vjernika.