SODOMA I GOMORA – MIT ILI STVARNOST
(Piše; Živko Jelić, zjelic@globalnet.hr)

Post.18,20:  Onda Jahve nastavi: "Velika je vika na Sodomu i Gomoru da je njihov grijeh pretežak.
Post. 19,4.5:  Još ne bijahu legli na počinak, kad građani Sodome, mladi i stari, sav narod do posljednjeg čovjeka, opkole kuću. Zovnu Lota pa mu reknu: "Gdje su ljudi što su noćas došli k tebi? Izvedi nam ih da ih se namilujemo?"
Post 19,24:  Jahve zapljušti s neba na Sodomu i Gomoru sumpornim ognjem,

Ovo bi bio najkraći mogući prikaz onoga po čemu jedino znamo gradove Sodomu i Gomoru. Ukoliko tome još dodamo izvještaj o incestu Lotovih kćeri koje su odrasle i odgojene u Sodomi, shvaćamo zašto imena tih gradova danas služe jedino kao sinonim za nemoral najgore vrste. Treba li ovaj biblijski izvještaj uzimati kao nešto čime ćemo osuditi nemoral i ukazati njegove krajnje posljedice? Ukoliko je izvještaj o Sodomi i Gomori samo mit, legenda ili puka izmišljotina, onda ga se zaista ne bi trebalo citirati u kontekstu moralne izopačenosti. Zapravo, tada ga ne bi trebalo spominjati ni u kom kontekstu jer je i kao književno djelo sam izvještaj prilično odbojan.

No, što ako je izvještaj o Sodomi i Gomori stvaran povijesni događaj koji je na ovakvu reakciju naveo stvarnog živog Boga? Ako je tako, onda su stvari potpuno drugačije. Uzalud je cijelom svijetu nametati nemoralnost kao prihvatljiv oblik ponašanja, ako će Onaj koji nas je stvorio na kraju suditi svijetu po svojim mjerilima.

Što kaže povijest? Jesu li Sodoma i Gomora uopće postojale? Gdje su se nalazile? Ima li ikakvih dokaza da su uništene sumpornom kišom?

Ukoliko se sa poznate tvrđave Masada, pogleda u pravcu Mrtvoga mora, mogu se vidjeti dva neobična područja. Arheološki nalazi potvrdili su na tim područjima ostatke pravilnih građevina koje nesumnjivo dokazuju da su tu bila naselja. Ono što je posebno iznenadilo znanstvenike jest postojanje neobičnih sumpornih loptica unutar samih stijena. Sumpor u prirodi obično dolazi kao ruda te je prilično nečist no, ove sumporne loptice gotovo bez nečistoća. U stijenama se vidi rastaljen trag kojim su te loptice ušle u same stijene. Znanstvenici su zaključili da su sumporne loptice velikom brzinom i sa vrlo visokom temperaturom morale pogađati stijene da bi ostali takvi tragovi.

Odmah su se sjetili izvještaja o Sodomi i Gomori, te su nakon daljnjeg istraživanja pronašli i ostatke spaljenih ljudskih kostura.

I kemijski sastav stijena, tih dvaju područja, razlikuje se od okolnih područja, što nesumnjivo govori o tome da su ta područja pogođena kišom užarenog sumpora, što potvrđuje  Biblijski izvještaj.

Sodoma i Gomora su bili stvarni gradovi. Nestali su u stvarnoj plamenoj katastrofi. Nestali su zbog nemorala. Zbog kršenja moralnih načela koja je uspostavio Bog pri stvaranju plemenitog bića na sliku Božju – čovjeka. Sodoma i Gomora jasno pokazuju Božji stav prema moralnoj izopačenosti bilo koje vrste.

Moralne norme današnjeg društva sve se više razlikuju od onih koje je Bog u Bibliji dao čovjeku. Čovjeku se te društvene norme mogu podvaliti kao ispravne ukoliko mu čine neku tjelesnu ili emotivnu ugodu, te ga se raznim manipulacijama može dovesti do toga da ono što je protuprirodno, nemoralno i nastrano počne smatrati prihvatljivim, samo zato da ga se ne bi proglasilo zaostalim ili primitivnim. Čovjek je danas doveden u jadno stanje kada može izjaviti „grijeh je sladak“. Onome tko ima načela i karakter izgrađen po biblijskim principima, grijeh samo može biti odbojan.

Pred svakim pojedincem stoji osobna odluka. Popuštati svojim sklonostima koje su često oblikovane društvom, nasljeđem ili na neki drugi način ili se početi pitati „što moj Stvoritelj misli o tome“ i „je li popuštanje mojim grešnim sklonostima vrijedno vječne propasti“.

Budući da jedan grijeh vodi u drugi, a grijeh vodi u smrt, ispravna odluka svakog pojedinca bila bi upoznati se sa biblijskim moralnim načelima, te ih uz Božju pomoć utkati u svoju vlastitu osobnost.