|
|
|
|
GAY,
QUEER, HOMOFOB I BIBLIJA Gay –
veseo, šaren; Queer – nastran, čudan;
To bi ukratko bili prijevodi riječi s kojima se često susrećemo. Prve dvije riječi svoju primjenu najčešće nalaze u opisu ljudi sa homoseksulanim sklonostima. Treća riječ se koristi za ljude koji takve sklonosti smatraju neprirodnima. Biblija, između ostalog, govori o čovjekovom padu u grijeh. Grijeh kao stanje, razvija se u svoj svojoj ružnoći, pokazujući cijelom svemiru svoje stravične posljedice. Odvojenost od Boga rezultira i odvojenošću od Njegovih moralnih načela koja su unatoč padu u grijeh čovjeku dana kako bi što sretnije živio u okolnostima u kojima se našao. Božji zakon je tu kao kako bi nam ukazao što je ispravno, a što ne, što je moralno, a što ne. On nam nije darovan kako bi nas sputavao, već kako bi nas učinio u potpunosti sretnima. Stanje grijeha u čovjeku razvija najrazličitije sklonosti. Biblija je tu da nam ukaže koje su sklonosti ispravne, a koje su pogrešne. Po Bibliji je stvar vrlo jednostavna. Ukoliko naše sklonosti nisu u skladu sa Božjom voljom, to su sklonosti protiv kojih se moramo boriti i uz Božju pomoć ih u potpunosti nadvladati. Ljudi danas imaju najrazličitije sklonosti. Sklonosti prema crtanju, pisanju, pjevanju. Sklonosti prema sportu, kulinarstvu, informatici. Postoje i loše sklonosti. Sklonost prema krađi, nasilju, pedofiliji. Što je sa sklonošću prema istom spolu? Po Bibliji, to je loša sklonost. Kao što se čovjek treba boriti protiv sklonosti da ne bude nasilan, ili da ne bude pedofil, tako bi se morao boriti i protiv homoseksualnih sklonosti jer su one Bogu neprihvatljive. Ni jedan homoseksualac neće biti spašen. Po Bibliji to je ne samo grijeh, već grozota. (Lev. 18,22; 20,13) Biblijsko poimanje ljubavi se stoga ne može primijeniti na homoseksualnost. Ni u kom smislu. Homoseksualnost se pokušava prikazati kao nešto prirodno jer se takve pojave, navodno, često vide i u životinjskom ponašanju. No, u životinjskom ponašanju se često vidi i da rastrgaju žive jedna drugu, pa ne možemo reći da bi to bilo prirodno i ljudima. Ono što je u cijeloj priči oko sukoba homoseksualaca i onih koji to ne odobravaju tužno i ružno, jest način na koji se homoseksualnost silom želi prikazati kao nešto društvu prihvatljivo. Ovdje vrijedi princip „reci to filmom ili serijom“, „reci to propagandom“. U svim filmovima i serijama glumci koji glume homoseksualce su pozitivci, a njihovi suradnici su vrlo otvoreni prema tome. Isto tako, glumci koji glume one koji su protiv toga, prikazani su kao negativci, zaostali, primitivni. Na taj se, s psihološke strane gledajući, vrlo efikasan način, silom želi preoblikovati svijest društva koje sve više popušta pod ovim agresivnim pritiskom. Ljudi koji ne odobravaju ovakve oblike ponašanja dobili su i nadimak – „homofobi“. Tko se danas želi zvati homofob? Sve to zajedno predstavlja mnoštvo sitnih pritisaka na ljudsku savjest kako bi popustila onome što Biblija naziva teškim grijehom. Kršćanin ne bi trebao, a ni smio, nasilno reagirati na ovakve pojave, no, zasigurno se ne bi trebao ni sramiti što takvo što ne odobrava. Kršćanska dužnost je upozoravati; kako na grijeh, tako i na načine na koje grijeh pokušava postati prihvatljiv. Kršćanin to ne čini iz mržnje, već iz ljubavi prema bližnjima kojima želi spasenje. Kršćani moraju ostati moralna vertikala ovog društva. Ne kršćani koji samo nose to ime, već oni koji uistinu žive Božja moralna načela. Umjesto popuštanja grešnim i društveno neprihvatljivim sklonostima, Biblija nas poziva na „novorođenje“. Svi koji su ga doživjeli znaju kolika je Božja moć da čovjeku podari novi karakter, nove sklonosti. Jedino u Bogu je sila koja nas može iz korijena izmijeniti i pripremiti za vječnost. Kršćani ne mogu prihvatiti homoseksualnost jer je to nastranost. Zbog takvih grijeha su uništene Sodoma i Gomora. No, jesu li Sodoma i Gomora tek mit ili stvarni događaj? O tome u sljedećem broju… |
|
|