NA PRVOM MJESTU – BOG

(Piše; Živko Jelić, zjelic@globalnet.hr)

U životu je najvažnije pravilno poredati prioritete. Ukoliko manje važne stvari stavimo ispred onih važnijih uskoro ćemo se susresti sa brojnim problemima.

Ljudi će danas reći da im je najvažnije od svega zdravlje. Ili možda obitelj. Zapravo, ljudi će takve stvari reći najčešće zato jer znaju da bi to trebalo reći, a ne zbog toga što je to zaista njihova praksa.

Zdravlje i obitelj nisu loš prioritet i oni svakako trebaju biti pri vrhu. Biblija, međutim, kaže da bi čovjeku na prvom mjestu trebao biti Bog. MAT 6:33  Tražite, stoga, najprije Kraljevstvo Božje i pravednost Njegovu, a sve ostalo će vam se dodati.

No, Isus govoreći o prioritetima ne staje samo na tome, već daje puno konkretniju izjavu: MAT 10:37  "Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan. Tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan.

Iz ljudske, a posebno nevjerničke perspektive ovo se čini u najmanju ruku nerazumnim. No, Biblija je puna takvih „nerazumnih“ stvari. Kaže, recimo, da se ne smijemo osvećivati jer je Bog taj čija je osveta. Piše da trebamo voljeti svoje neprijatelje. Da trebamo biti milosrdni, krotki, ponizni, da trebamo praštati…

Jesu li doista prioriteti koje Biblija postavlja, nerazumni? Što znači staviti Boga na prvo mjesto? Što znači voljeti Njega više nego svoju obitelj? Kako Bog to uopće može tražiti od nas?

Zašto to uopće učiniti? Kao što zupčanik satnog mehanizma nalazi svoje puno ostvarenje jedino unutar sata, tako i čovjek potpuno ostvarenje svog života nalazi jedino u Bogu.

I najvažnije pitanje – kako postaviti Boga na prvo mjesto u svom životu? Uzmimo za primjer brak. Ako želimo da naš brak skladno funkcionira, postoje načela kojih se treba držati. Ljubav, iskrenost, poštovanje, pažnja, posvećeno vrijeme, dobronamjernost, komunikacija, strpljenje, činjenje stvari koje naš supružnik voli, … mogli bismo tako unedogled. Budući da je Bog svjesno i razumno Biće, uspostavljajući odnos s Njim, isto tako vrijede različita načela. Božja načela. Načela koja su postojala prije nas, a u skladu s kojima smo i mi stvoreni.

Imajući na umu ova načela, spomenimo samo neke od ozbiljnijih problema današnjeg čovjeka – tjeskoba, depresija. Ljudi koji boluju od toga, često si ne mogu pomoći, pa čak ni objasniti zašto pate od toga kada je, naizgled, u njihovom životu sve u redu. No, problem je upravo u kršenju tih osnovnih Božjih moralnih načela koja su utkana u nas. Bog nije stvorio čovjeka za tugu, strah, nesigurnost, laž, neiskrenost, nepoštenje, dvoličnost… A ovo nam je svakodnevica koja gotovo da se i podrazumijeva. Čovjek je, prilagođavajući se takvim oblicima ponašanja, u stalnom konfliktu sa onim što mu Bog preko savjesti nalaže da čini ili ne čini. Ovaj unutarnji konflikt na dulje staze uzrokuje depresiju i tjeskobu koje se vrlo teško liječe.

Staviti Boga na prvo mjesto ne znači samo na prvo mjesto staviti Njegova načela jer ona, iako su korisna, sama za sebe nemaju nikakvu svrhu. Ako je Bog na prvom mjestu to znači živjeti Božanska načela u zajednici s Njim i dozvoliti mu da preko nas bude blagoslov ljudima oko nas. Takvim rasporedom prioriteta svi su na dobitku. I Bog i čovjek i njegov bližnji.

Ipak, ni spoznaja da smo od Boga dobili sve, ni blagodati proizašle iz zajedništva s Bogom, za mnoge nisu dovoljna motivacija kako bi Bogu dali mjesto koje mu pripada.

Unatoč zlu koje iz toga proizlazi, vjekovima čovjek uspijeva odolijevati Božjoj ljubavi, dobroti i Njegovim načelima. Čovjek je uspio postići da moralna načela, postanu relativna. Razvio je svoj vlastiti sustav vrednovanja. Utjecaja. Kontrole. Naplate. Ropstva – koje se takvim ne zove, a ima sva njegova obilježja… Čak i žigosanje.

Ima li broj 666 veze s tim? Što znači taj broj? Tko ga ima? Tko će ga primiti?  Kako? O tome u sljedećem broju…