ZAŠTO MNOŠTVO VJERSKIH ZAJEDNICA

Priprema; Živko Jelić; kac@globalnet.hr 

Ako je Bog jedan, zašto ima toliko različitih vjerskih zajednica? Kako je moguće da na osnovu jedne jedine knjige – Biblije, postoji toliko kršćanskih zajednica od kojih su mnoge međusobno netolerantne? Zanimljiva pitanja, zar ne?

Iako kršćanski vjernici kažu da imaju istog Boga i čitaju istu Bibliju, ne vjeruju svi u isto. Vjeruje se da je duša besmrtna ali i da nije, da je svijet stvoren ali i da je evoluirao. Vjeruje se u pakao kao mjesto vječnih muka, i ne vjeruje. Vjeruje se u uskrsnuće. No, mnogi kršćani ni u to ne vjeruju. Vjeruje se da je Eva ubrala jabuku, iako to nigdje ne piše. Vjeruje se da postoje svetci na nebu. No, ima onih koji u to ne vjeruju. Ovako bismo mogli unedogled…

Svašta vjeruju kršćanski vjernici. Mnogi, ne znajući, vjeruju i prakticiraju stvari koje čak nemaju veze ni sa Biblijom, ni sa kršćanstvom. Ne znaju čak ni zašto vjeruju u to što vjeruju. Ova činjenica zbunjuje mnoge. Zašto je to tako?

Jedan od razloga je svakako neupućenost i nevoljkost da se vlastitim naporima istraži što je zapravo biblijska istina. Prihvaća se ono što se čuje od drugih. Tome se, u skladu sa ljudskim predrasudama, ponešto nadoda, ponešto oduzme i eto potpune zbrke oko toga što u Bibliji piše, a što ne. No, što je sa onima koji koliko-toliko znaju što u Bibliji piše?

Možda bi najkraći odgovor bila proročka rečenica apostola Pavla: „Jer će doći vrijeme kada ljudi neće slušati zdrave nauke, nego će po svojim vlastitim željama nagomilati sebi učitelje kako im ušima godi“ (2.Tim.4,3).

Na žalost, mnogi nisu ni svjesni da se priklanjaju onome što im bolje odgovara.

Zanimljivo je ovdje da nikakvo sučeljavanje sa stvarnim činjenicama najveći broj vjernika neće navesti da promijeni svoja vjerska uvjerenja, ma koliko ona nebiblijska i pogrešna bila.

No, kako objasniti neslaganja školovanih teologa? Ne bi li bar oni morali biti jedinstveni u tumačenju Biblije?

 Ni teolozi nisu izuzeti od citiranih Pavlovih riječi. Ne znači ako je netko teolog da je on u prednosti u tumačenju Biblije. I teolozi su često ograničeni predrasudama, teološkim poslom koji im donosi prihod i autoritet, tako da nije rijedak slučaj da i oni vjeruju jedno, a naučavaju ono što im njihova zajednica nalaže. Nisu teolozi na nekoj višoj moralnoj ili duhovnoj stepenici od drugih.

Vjerske zajednice se množe po jednostavnom principu. Kao ilustraciju, zamislimo da pripadnik jedne zajednice, u Bibliji, otkrije nešto što smatra da je važno, a što njegova zajednica ne vjeruje ili ne prakticira. On odlazi iz svoje zajednice i osniva novu koja redovito stavlja pretjeran naglasak upravo na tu razliku. Jedan od pripadnika te nove zajednice otkrit će nešto što smatra još važnijim. Budući da je malo zajednica koje su otvorene za „nove istine“ i taj će vjernik napustiti svoju zajednicu i osnovati novu.

Zar se u Bibliji još može otkriti nešto novo? Da, može. Biblija je, doslovno, neiscrpna po tom pitanju. Upravo je zatvorenost za „nove istine“ razlog je svoj toj vjerskoj zbrci. U Ev. po Ivanu 16,12 Isus kaže svojim učenicima; „još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi“.Bog svoju istinu otkriva postupno. Tradicija, osobni interesi, ponos i površnost razlog su zatvorenosti za nove istine i postojanje mnoštva zajednica. Svega toga ne bi trebalo biti. Bar ne što se tiče Boga i Biblije.

No, zbrka je tu. Što učiniti? Prije nego uzmete Bibliju u ruke, odbacite sve predrasude i sve ono što mislite da znate o Bogu i Bibliji. Čitajte je otvorena uma. Kritički, ali i iskreno. Otkrivat ćete stvari koje niste ni slutili da u njoj pišu, ali ćete vidjeti i da u njoj ne piše ono što ste mislili da piše, a što je možda bio kamen spoticanja za vas. Kada jednom počnete, štivo je to koje ćete željeti uvijek iznova čitati čitav život. Zašto? U slijedećem broju…