POGREŠKE I KONTRADIKCIJE U BIBLIJI

Priprema; Živko Jelić; kac@globalnet.hr

            U Evanđelju po Mateju piše da Isus jaše na dva magarca istovremeno. Na magarici i mladom magaretu. Evanđelisti Marko i Luka kažu da je jahao na jednom magaretu. Matej spominje da su pred Isusa istrčala dvojica opsjednutih, dok Marko i Luka kažu da je bio jedan.

Matej kaže da je jedan anđeo sišao i maknuo kamen sa Isusovog groba te da je govorio dvjema ženama. Marko kaže da su bile tri žene i da je kamen već bio maknut. Kaže i da je u grobu bio jedan mladić – vjerojatno anđeo. Luka spominje sličan izvještaj kao i Marko, ali spominje da su nakon žena u grob su ušla dva čovjeka u blistavoj odjeći. Ivan kaže da je na grob došla samo Marija Magdalena. Grob je bio prazan u što su se uvjerili Petar i Ivan. Nakon njihova odlaska, ona unutra vidi dva anđela, a ukazuje joj se i sam Isus.

            Isusovo rodoslovlje u Mateju i Luki podudaraju se do Davida. Nakon toga nemaju veze jedan s drugim…

Ovakvih i sličnih neslaganja i kontradikcija u Bibliji ima još. Postavlja se logično pitanje: Ako je Biblija Božja Riječ, ne bi li trebala biti bez takvih grešaka? Nisu li upravo greške dokaz da su autori biblijskih knjiga obični pogrešivi ljudi? Možemo li i trebamo li se na takvu, naizgled nepouzdanu, knjigu uopće osloniti? Može li ona biti moralna osnova?

            Odgovori na ova pitanja su slijedeći: Da, Biblija ima grešaka i prividnih kontradikcija. Iako je autor Biblije sam Bog, čovjek je taj koji je pisao biblijske knjige, pa otud i pogreške. No, one nimalo ne utječu na osnovnu misao Biblije.

Na Bibliju se, stoga, u potpunosti i možemo i trebamo osloniti, jer je poruka koju ona iznosi najveća vrijednost koju čovječanstvo ima u svom posjedu. Biblija jest moralna osnova.

Nedoumice s početka ovog teksta nestaju, kada shvatimo zašto Matej „dupla“ osobe ili životinje. Matej piše židovima. U kulturi onoga vremena bilo je uobičajeno ako se nešto željelo istaknuti reći da je bilo „dva“. Radi se o stilu pisanja, a ne o pogreški. Budući da je poruka upućena židovima, razumijemo i zašto Matej često rabi i riječi „da se ispuni pismo“. Matej im, njima razumljivim i prihvatljivim stilom, želi reći da su se u Kristu sva njihova proročanstva ispunila.

Različiti izvještaji o uskrsnuću su zapravo jedan od najjačih dokaza da se uskrsnuće doista zbilo. Zamislite da čitamo izvještaj o jednoj prometnoj nesreći koji je u svim novinama potpuno identičan. Prvo bismo pomislili da je sve prepisano od prvoga koji možda jest, a možda i nije, vidio prometnu nesreću. No, ako pročitate različite izvještaje, pa čak i sa suprotnim detaljima, vi ćete biti sigurni da je više ljudi bilo svjedokom te nesreće koji su je doživjeli na različite osobne načine.

Mnogi danas pokušavaju osporiti vjerodostojnost Biblije. Neki to pokušavaju pronalaženjem grešaka. No, sve one mogu na jednostavan način biti pojašnjene. Drugi opet pokušavaju pronaći povijesne zapise koji opovrgavaju biblijski izvještaj o određenom periodu. Bitka je to koju protivnici Biblije, prije ili kasnije, izgube. Arheologija danas potvrđuje gotovo sve biblijske događaje, što Bibliju čini i pouzdanim povijesnim izvještajem.

Međutim, najveći broj ljudi danas osporava Bibliju i Boga zbog toga što svaka, od stotina kršćanskih zajednica i Crkava ima za osnovu upravo Bibliju, a svi različito interpretiraju ono što u njoj piše. Ne treba ni spominjati da svaka za sebe tvrdi da je baš ona jedina ispravna. Opet si moramo postaviti pitanje; kako takva knjiga može biti mjerilo i autoritet ako je svatko može tumačiti kako se njemu sviđa? Kada bi netko i želio postati vjernikom, što odlučiti? Ići u Crkvu u kojoj se rodio ili se priključiti nekoj drugoj? Kojoj? Da li se uopće priključiti? Nije li Bog svuda? Nije li sva ova zbrka oko različitih vjerskih zajednica dokaz da Bibliju ne treba ozbiljno shvaćati? Zašto mnoštvo vjerskih zajednica? U slijedećem broju…