OKRUTNOST I NEMORAL U BIBLIJI

Priprema; Živko Jelić; kac@globalnet.hr

            Nakon što smo u prošlom broju izložili krupni plan koji, usudio bih se reći, ni jedan suvremeni kritičar Biblije nije spoznao, možemo se pozabaviti nekima od kritika takvih ljudi upućenih Bibliji.

Na kritike na račun prvih 11 poglavlja koja govore o stvaranju, odgovorili smo znanstvenim dokazima u prethodnim temama. No, kritičari se ne zaustavljaju na tome. Zapravo, možda bi bolja riječ bila „kritizeri“. Kritizeri za razliku od kritičara imaju negativan stav i nemaju dobru namjeru. Već i sam taj stav bi trebao obezvrijediti njihove kritike, no, budući da je mišljenje kako sve te kritike imaju osnovu, dopustit ćemo Bibliji da sama odgovori na te optužbe.

Čitajući Bibliju redom, prosječan čitatelj bit će jako neugodno iznenađen pojedinim izvještajima. Recimo, Bog uništava sav živi svijet potopom, uništava stanovnike Sodome i Gomore, Lotove kćeri spolno opće sa svojim ocem, Izraelci vrše genocid nad stanovnicima Kanaana, pobožan čovjek, Jiftah, prinosi svoju kćer kao žrtvu paljenicu Bogu. Čitamo o pokvarenosti Božjih svećenika, čitamo o mnogoženstvu Božjih ljudi, o preljubima, razvratima, ubojstvima, incestu, spiritizmu, o izopačenostima svih vrsta…

I doista, sve se to nalazi zapisano u Bibliji. Kako onda jedna takva knjiga može biti Božja objava čovjeku? Kako čovjek takvu knjigu može uopće uzeti kao autoritet? Ovakva i slična pitanja rado upućuju kritizeri Biblije. Sami se sebi čine razboritima kada postavljaju takva pitanja. No, postavljanje takvih pitanja pokazuje samo veliko neznanje i neupućenost onih koji ih postavljaju.

Nepoznavanje biblijskog te povijesnog konteksta, mnoge stvari u Bibliji čini nejasnima. Nadalje, problem stvara i stil kojim je Biblija pisana. Mnoga nedjela nisu odmah određena kao takva, već ih kao nedjela obilježava upravo kontekst Biblije. Biblija se ne bavi moraliziranjem svakog djela opisanog u njoj. Gotovo da ne postoji mjesto gdje je u istoj rečenici učinjeno neko nedjelo i odmah označeno kao takvo. Iz toga proizlazi da nedjela ljudi koji su bili pripadnici Božjeg naroda nisu time opravdana, kao i to da nedjela nisu opravdana ako nisu odmah osuđena.

Da pojasnimo, čin Lotovih kćeri nijednom riječju nigdje nije osuđen kao gnusoba. Čin kralja Šaula koji je navodno prizivao duha proroka Samuela nigdje u Bibliji nije pojašnjen da se to zapravo radi o demonskom duhu. Da su ovi izvještaji izneseni u časopisu ili novinama, odmah iza izvještaja slijedilo bi pojašnjenje, mišljenje, naputak ili referenca. No, Biblija to ne čini. Ona svojim kontekstom razotkriva i osuđuje nedjela, te kategorizira i moralizira svaku moguću situaciju ili djelo.

Biblija se bavi iznošenjem činjenica. Ne uljepšava svoje likove, ne skriva njihove slabosti, ni teške grijehe. Bibliju treba znati kao cjelinu da bi se moglo odgovoriti na sva pitanja. Kritizeri i kritičari mahom iz konteksta vade pojedine stvari i iznose ih u sasvim pogrešnom svjetlu, što slabije upućenog vjernika može prilično poljuljati u njegovoj vjeri u Boga.

Sve što je u Bibliji napisano ima svoj smisao, svrhu, opravdanje, povod. Nepošteno je uzeti Bibliju u ruke, ne pročitati je cijelu, propustiti shvatiti suštinu onoga što iznosi, a iznositi bilo kakve kritike. To bi bilo slično kao kada bi laiku pokazali računalni procesor i rekli mu da on može obraditi nekoliko stotina milijuna informacija u sekundi, a on počne kritizirati procesor gledajući ga samo površno ni ne davši mu priliku da iskaže svoje mogućnosti u okruženju za koje je namijenjen.

Upravo je čovjek razlog svih sablažnjivih izvještaja u Bibliji. Čovjek je taj koji je zao i opak – ne Bog. Sve negativne, ali i pozitivne stvari spomenute su kako bismo se poučili, kako bismo izgradili vlastiti karakter u skladu sa Božjim. No, je li Biblija doista moralna osnova? Ne kriju li se u njoj mnoge pogreške? Kontradikcije? Netočnosti? Da, ali ne u onom smislu u kojem bi to kritičari željeli. O tome u slijedećem broju…