LJUDI SU PISALI BIBLIJU – JESU LI LJUDI IZMISLILI BOGA?

(Priprema; Živko Jelić, kac@globalnet.hr)

Biblija bez posebnog argumentiranja iznosi tvrdnju da Bog postoji. Istina, i mnogi drugi izvori tvrde isto. Sve bi to bilo u redu kada bi se radilo o istom Bogu, no, razni izvori govore o postojanju raznih bogova. Zašto bi onda Bog Biblije bio netko tko bi se trebao razlikovati od ostalih? Ne tvrde li baš sve religije da je njihov Bog upravo onaj pravi i jedini?

 Nije li, na koncu, i Bibliju pisao čovjek? Nije li sve to samo plod nečije mašte? Plod uma nekog slabića ili siromaha, kao što bi rekao Nietsche?

Da, Bibliju su pisali ljudi. Obični ljudi. I to tijekom perioda od 1600 godina. Mnogi nisu bili suvremenici, mnogi nisu ni znali jedni za druge, a nijedan od njih nije znao da će se ono što je on pisao naći objedinjeno u jednom kanonu koji će se kasnije nazvati Biblija. U najmanju ruku, veoma je čudno da svi oni govore o istoj stvari nadopunjavajući jedni druge. Skeptici će reći da nema tu ništa čudno jer je upravo i taj kanon određivao čovjek. Ono što je bilo podudarno uvršteno je, dok ono što je odudaralo nije bilo uvršteno u Bibliju.

Sigurno znate da je Biblija ubrzo nakon njezinog objedinjavanja bila zabranjena. Zabranili su je upravo nasljednici onih koji su je oformili. Onaj tko bi posjedovao Bibliju bio bi smaknut. Nameće se jednostavno pitanje: Zašto bi ljudi sastavili jedan određeni kanon knjiga, a potom se stoljećima borili da ti spisi ne dođu u ruke običnom puku? Nije li logičnije da čovjek koji želi manipulirati drugim ljudima sastavi kanon knjiga koje govore u njegovom interesu ili u interesu institucije koja je taj kanon sastavljala i onda to masovno tiska i dijeli svima? Na taj bi način problem bio riješen, običan puk bi bio naveden “strahom božjim“ da čini točno ono što određena grupa ljudi hoće. Manipulatori bi se pozivali na te „svete spise“, a puk bi ih bez problema slušao. Progonstva, mučenja i ubojstva na taj način ne bi bili potrebni. Manipulacija bi bila vrhunska.

Međutim, sadržaj Biblije je potpuno nepristran i nedvosmisleno osuđuje sve ono što nije ispravno. U Bibliji nema „rupa u zakonu“. Potpuno je normalno da su oni koji su se izdavali za one koji se drže Biblije i Boga, a što zapravo nije bila njihova praksa, željeli po svaku cijenu onemogućiti da ona dođe u ruke običnom čovjeku.

Upravo ovaj paradoks potvrđuje dvije činjenice; iako su ljudi pisci Biblije, ljudi nisu autori. Iako su ljudi određivali koje će knjige biti dijelom Biblije, njen sadržaj nije prepušten čovjeku. Razlozi podudarnosti biblijskih knjiga unatoč vremenskom razmaku, kao i njen točno određen sadržaj, leže u tome što je Autor jedan – Bog.

Čovjek je u oba slučaja bio samo oruđe.

Sadržaj Biblije je takav da ne ostavlja mjesta sumnji u ovu izjavu. Otkud onda toliko protivnika Biblije? Otkud tolike kritike? One dolaze iz redova ljudi koji o Bibliji vrlo malo znaju. Čak i neki od najvećih znanstvenika, pisaca protureligijskih knjiga imaju tako površno znanje Biblije da je začuđujuće kako si uzimaju pravo kritizirati nešto što ne poznaju.

Boga Biblije može otkriti samo onaj tko to iskreno želi. Samo onaj tko je spreman dozvoliti sebi pomisao da svoje postojanje ipak Nekome duguje .

Poznavateljima Biblije ona otkriva odgovore na mnoga pitanja koja otkrivaju potpuni smisao ljudskoga života. Protkana je takvim savršenim planom ostvarenja savršenog svemira koji, kao takav, nigdje nije iznesen u svojoj cijelosti, a do kojeg kritičari Biblije kao i površni čitatelji nikada ne mogu doprijeti.

Kako stvoriti savršeni svemir? Doslovno savršen! Kako se u to uklapa sav ovaj jad i bijeda u kojoj živimo? U slijedećem broju…