|
|
|
|
BAJKA O EVOLUCIJI
Kada princeza poljubi žapca i on se pretvori u princa to nazivamo bajkom, no, kada je žabi potrebno 40 milijuna godina da postane princ – onda to nazivamo evolucijom. Teorija o evoluciji započinje pretpostavkom da je život nastao slučajno. U prošlom broju smo vidjeli da je to, najkulturnije rečeno, nemoguće. Teorija kaže da su se onda iz tog slučajno nastalog života razvili (evoluirali) svi današnji živi organizmi. Svi današnji oblici života. Njih stotine tisuća… Biljke, lišajevi, gljive, bakterije, sisavci, ptice, ribe, kukci… (sve po stotine pa i tisuće vrsta)? Je li se sve to razvilo samo iz one jedne molekule, ili su svi ti oblici imali svoj različiti slučajni nastanak? Dešava li se evolucija danas? Kit ima pluća, kokoš ima krila kojima ne može letjeti. Želi li kit izaći na kopno pa je počeo razvijati pluća, ili je nekad bio na kopnu pa se tih pluća želi riješiti i postati riba. Želi li kokoš poletjeti ili se želi riješiti krila i zamijeniti ih sa dvije ruke? Ili noge? Ili rakova kliješta? U kojem pravcu ide evolucija? Ne znači li evolucija razvoj? Zašto onda sve propada? No, ovakva pitanja bez odgovora ne sprječavaju ljude da iznose najnevjerojatnije teorije. Postoji veliki problem u teoriji evolucije – prijelazni oblici. Istina je ovo – prijelazni oblici ne postoje. Nema prijelaznog oblika od gmaza na pticu. Nema prijelaznog oblika sa majmuna na čovjeka. Australopitek je bio vrsta izumrlog majmuna. Neandertalac je bio rasa krupnijeg inteligentnog čovjeka. Ljudski zametak nema škrge. Fosili govore da je šišmiš oduvijek bio šišmiš, kornjača je bila kornjača, krokodil je bio krokodil… čovjek je oduvijek bio čovjek. Svi crteži – rekonstrukcije navodnih prijelaznih formi koje ste vidjeli, nisu ništa drugo nego plod ljudske mašte. Nema ni jednog dokaza u prilog tome. Samo prazne priče. Dokazano neutemeljene! Nadalje, nitko ne može objasniti kako životinje nešto znaju raditi. Kako pčela zna praviti najfunkcionalniji oblik saća, kako dabar zna praviti najčvršći oblik brane, kako novorođene ribe i ptice nepogrešivo znaju kuda trebaju seliti? Nagon? To nije nagon. Nagon je spontana reakcija, a ne znanje kompliciranih zahvata i postupaka. Tko je tim životinjama u um usadio te spoznaje? Evolucija za to nema odgovore, samo teorije. Gledajući evoluciju sa moralnog aspekta, ona podrazumijeva opstanak najsnažnijih i najsposobnijih. To opet podrazumijeva da je sebičnost najvažnija osobina jer upravo ona uvjetuje opstanak vrste. To bi trebala biti najnjegovanija osobina. Čovjek bi, po tome, trebao biti najsretniji kada ugađa sebi. No, kako objasniti činjenicu da smo najsretniji upravo kada činimo dobro drugima? Nebrojena su pitanja na koja teorija evolucije ne može dati razuman odgovor. Teorija je to koja je sastavljena od mnogih pretpostavki sa vrlo malo dokaza. Zato se i zove “teorija“. Razlika između znanosti i teorije svodi se samo na jednu stvar – dokaze! Što je sa biblijskim izvještajem o stvaranju? Nije li zanimljivo da za svaki problem koji se nameće po pitanju povijesti naše planete i života na njemu, u Bibliji postoji puno jednostavniji odgovor od onoga što ga nude evolucionisti? Dokazi govore u prilog biblijskog izvještaja. Nije li jednostavnije prihvatiti biblijski izvještaj koji govori o stvaranju od strane razumnog i superiornog Bića? No, zašto bi netko iznosio teorije o evoluciji i slučajnom nastanku, ako nema dokaza za to? U slijedećem broju… |
|
|